Паркинг хотела Александар / -читалац Дана

Turizam po pogrešnoj logici - uzmi danas, izgubi sjutra: Ponor između "imamo pravo da naplatimo" i stvaranja destinacije

Naplata ležaljki i suncobrana već godinama izaziva oprečne reakcije. Odluka JP Morsko dobro da već godinama unazad preporučuje da se plažni mobilijar ne naplaćuje poslije 17 časova izvor je stalnih nedoumica.

Jer ta odluka (ili preporuka) preduzeća koje raspolaže morskim dobrom nije precizirana zakonom.

Iako je većina zakupaca poštuje, i ne naplaćuje ležaljke poslije 17 časova, ima i drugačijih slučajeva.

Upravo je ovdje riječ o jednom takvom primjeru.

Ta nepreciznost u propisima (koja često uzima danak našoj turističkoj praksi) u fokusu je primjera o kojem je ovdje riječ.

Ležaljke ne samo da su naplaćene poslije 17 časova nego ih je naplatio hotel svom gostu, dakle, turisti koji je odsjeo u njemu. Dokaz za to je fotografija fiskalnog računa koju nam je poslao jedan čitalac, čije je ime poznato redakciji.

Riječ je o računu izdatom u hotelu "Aleksandar", koji posluje u sastavu državne "Budvanske rivijere", u kojem se ove sezone turisti suočavaju sa praksama koje najbolje opisuju pogrešnu logiku domaćeg turizma: kratkoročna zarada važnija je od dugoročnog povjerenja i imidža destinacije.

Jedna od anomalija je naplata hotelskih ležaljki i poslije 18 časova, iako u ostatku Crne Gore postoji praksa da se one nakon 17 sati daju na slobodno korišćenje.

Teže postići da ti se gost vrati nego da ti samo jednom dođe u goste

– Hotelska grupa "Budvanska rivijera" a.d. prema Ugovoru o zakupu hotelskog kupališta sa Javnim preduzećem Morsko dobro (JPMD) ima pravo naplate plažnog mobilijara i poslije 17 časova – navodi se u odgovoru koji je "Dan" dobio iz HP "Budvanska rivijera".

Ne poričemo da je naplata plažnog mobilijara gostima hotela, i prije i poslije 17 ili 18 časova, po ugovoru.

Međutim, da li je to dobra odluka u vremenu kada se naš turizam bori sa više nego ikad jačom konkurecijom?

Jer, u turizmu je izazovnije i teže postići da ti se gost vrati, nego da ti samo jednom dođe u goste.

Na pitanje zašto, odgovor koji gosti dobijaju glasi – "imamo pravo na to", uz napomenu da se "o svemu pita menadžer plaže". Cijena: 20 eura po ležaljci.

Ista logika preslikana je i na hotelski parking: gostima se naplaćuje dnevna karta od 10 eura, čak i ako stignu u 17 časova. Parking pritom nije obezbijeđen, vidno je neuredan i smješten ispod zarđale metalne konstrukcije – prizor koji više liči na napušteno skladište nego na dio hotelskog kompleksa.

Političko kadriranje umjesto stručnog menadžmenta

Nije prvi put da naš turizam pati od političkog kadriranja. Kada ključne pozicije popunjavaju partijski kadrovi, a ne stručnjaci, rezultat je uvijek isti – loša usluga, nezadovoljni gosti i propušteni potencijali.

Prazne izjave, prazne plaže

I dok se iz resora turizma govori o "modernim trendovima", "digitalizaciji" i "strategijama razvoja", u praksi ne možemo, ili ne želimo, da riješimo elementarne probleme. Dok se priča o vizijama, na terenu se turistima naplaćuju i ležaljka i parking, dok sezona polako odlazi u statistiku kao jedna od najslabijih u posljednjoj deceniji.

Bez zakona svako ima svoja pravila i tumačenja

Naplata plažnog mobilijara nije tema bez kontroverzi, niti od juče. A, za to je zaslužan zakonski vakuum, pa preporuke iz pravilnika Morskog dobra tumači kako ko hoće.

Hoteli uglavnom imaju pravo da naplaćuju plažni mobilijar, ali ima hotela koji to ne rade.

Tražeći objašnjenje, nezvanično smo saznali da odluka da li se mobilijar naplaćuje ili ne zavisi da li hotel ima svoju, ili zakupljenu plažu. Kako nam je nezvanično saopšteno, mnogi hoteli, ipak, ne naplaćuju ležaljke svojim gostima poslije 17 časova.

Nekoliko zakupaca plaža nam je reklo da hoteli ne bi smjeli da se izuzimaju iz pravila da ne naplaćuju mobilijar nakon 17 časova.

Jedan zakupac nam je kazao da hoteli uglavnom od početka ne poštuju preporuke Morskog dobra da se plažni mobilijar ne naplaćuje u popodnevnim časovima, jer naplaćuju.

Jedan komunalni inspektor nam je rekao da Pravilnikom o uslovima korišćenja kupališta na moru nije precizirano vrijeme naplate usluga plažnog mobilijara, već je zakupac u obavezi da sam odredi vrijeme naplate.

Kako nam je saopšteno, registrovano je da sve veći broj zakupaca naplaćuje mobilijar i poslije 17 časova.

Loša sezona, loš utisak

Turisti se sve češće žale na previsoke cijene i prosječan kvalitet usluge. Budva, iako prirodno atraktivna, sve teže opravdava svoju cijenu. Umjesto da bude motor razvoja crnogorskog turizma, Budvanska rivijera postala je ogledni primjer državnog nemara.

"Imamo pravo na to" – parola kojom "Budvanska rivijera" brani naplatu ležaljki poslije 18 sati i parkinga od 10 eura u 17 sati, dok se o svemu pita menadžer plaže, a ne turistička strategija.

Turizam vođen logikom "uzmi danas što više" vodi direktno ka gubitku sjutra. Budvanska rivijera je ove sezone pokazala da se od državnog vlasništva ne može očekivati razvoj, već samo nastavak loše prakse koja jede i reputaciju i prihod.