Centralna banka (CBCG) je u kontinuitetu svojim nečinjenjem, nedovoljnom i površnom kontrolom Hipo Alpe Adrija banke (HAAB), sadašnje Adiko banke, ili pogrešnim izvještajima o radu banke, počev od dana kada su zaključeni prvi ugovori indeksirani u švajcarskim francima, a isplaćeni u eurima pa sve do zadnjeg izvještaja dostavljenog Skupštini stajala na stranu Hipo Alpe Adrija banke, a protiv interesa korisnika kredita i finansijskog tržišta Crne Gore, naveo je sudski vještak Milenko Popović u nalazu koji je radio za potrebe Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Tužilaštvo je godinama postupalo po prijavi više klijenata koji su uzeli kredite indeksirane u francima, da bi krajem prošle godine odbacilo prijavu protiv HAAB-a, Hete, kojoj je banka ustupila dio potraživanja i Centralne banke.
Primjena Zakona o konverziji kredita u švajcarcima, kao i dugogodišnji problemi više stotina klijenata HAAB-a, kojima je, nakon sve muke zbog kredita u francima, nedavno presuđeno da moraju da plate po 10 hiljada sudskih troškova banci danas će biti tema na Odboru za ekonomiju koji je zakazao konsultativno saslušanje guvernera Radoja Žugića. Zakon je usvojen polovinom 2015. godine, kada je guverner bio Milojica Dakić, dok je Žugić na toj poziciji drugi mandat započeo krajem 2016. godine. U Skupštini je i 2017. godine vođena rasprava o primjeni zakona, jer je bilo dosta problema da se zakon sprovede, iako je, kako i vještak u nalazu tvrdi, bio vrlo jasan. Takođe, godinu kasnije je zakon i izmijenjen po pitanju primjene konverzije za kredite koji su ustupljeni Heti. Zakonom je klijentima omogućeno da konvertuju kredite po fiksnoj kamatnoj stopi od 8,2 odsto.

U nalazu Popovića, do kojeg je „Dan” došao, vještak je naveo da nedvosmisleno zaključuje da je CBCG počev od vremena prije donošenja zakona, pa sve do dana donošenja izmjena, jednostrano, pristrasno i neosnovano branila nedozvoljena i protivzakonita postupanja HAAB-a, netačnim i pogrešnim informisanjem Skupštine i kompletne javnosti, „tumačeći” da se navodeno mijenjaju ranije nastali legalni obligaciono-pravni odnosi između banaka i njenih klijenata, te da se navodno daju „veće pogodnosti klijentima koji su kredite koristili za rješavanje stambenih pitanja u odnosu na klijente koji su te kredite koristili za poslovne svrhe”...

Vještak je, u nalazu na 175 strana, ukazao da CBCG kao institucija zadužena za očuvanje bankarskog sistema i kontrolu banaka nije na adekvatan i nedvosmislen način javno obavijestila građane i privredne subjekte u Crnog Gori da se radi o krajnje rizičnoj vrsti kreditnih aranžmana, s obzirom da je morala ili trebala znati, da je Nacionalna banka Austrije zabranila kredite denominovane u franke za fizička lica koja nemaju primanja u francima, o čemu je su izvještavala dnevna glasila, već se oglašavala sa mišljenjem da se radi o dobrom bankarskom proizvodu,
– CBCG nije vršila kontrolu teksta ugovora o kreditima u švajcarskim francima, nije kontrolisala da li su ustupljeni krediti trećim licima stvarno plaćeni od strane trećih lica HAAB-u, čime je omogućeno banci da neosnovano umanji rezerve po osnovu „loših” kredita. Zatim, CBCG je vršila opstrukciju primjene Zakona o konverziji kredita odobrenih u švajcarskim francima u euro – konstatovao je vještak.
On je istakao i da u Zakonu o konverziji kredita nije bilo nedoumica, već su nedvosmisleno utvrđeni svi neophodni elementi za konverziju i obračun duga, samo što to, kako je naveo, očigledno nije odgovaralo Hipo Alpe Adrija banci i CBCG se svrstala na stranu banke, jer je u suštini primjena zakona bila jednostavna.