Oni tvrde da to više nije mjera koja služi svojoj svrsi, da omogući nesmetano vođenje postupka i obezbjeđenje prisustva okrivljenog pred sudom, već se pretvorila u neku vrstu kazne okrivljenima i prije donošenja presude. Advokati ne vide problem toliko u činjenici što nadležna tužilaštva često neosnovano predlažu određivanje i produžavanje pritvora, koliko u činjenici da sudovi, bez bilo kakve provjere ili ispitivanja osnovanosti, ovakve predloge u sto odsto slučajeva prihvataju. Prema njihovim riječima, posebno zabrinjava što je dovoljno da se objave dva teksta u medijima ili dva tvita političkih zvaničnika, kojima se nečija krivica predstavlja nespornom, da se nekome odredi i produži pritvor.

– Sve češće u predmetima primjećujem da se tužilaštvo služi neistinama, odnosno nepotpunim informacijama, kad traži produženje pritvora, pa se tako često navodi da je jedan od okrivljenih u bjekstvu i da pritvor u odnosu na drugog okrivljenog treba produžiti da ne bi vršio uticaj na ovoga koji je u bjekstvu. Međutim, puna istina je da se taj neki okrivljeni u tom trenutku ne nalazi u bjekstvu, već u ekstradicionom pritvoru u drugoj državi, čiju ekstradiciju upravo tužilaštvo traži i o čijem esktradicionom pritvoru je tužilaštvo obaviješteno.

Istinito i potpuno bi bilo navesti da se okrivljeni nalazi u ekstradicionom pritvoru i eventualno objasniti kako je uopšte moguće u toj situaciji uticati na to lice, a ne ovako kako se to sada radi – kaže advokat Bojana Franović Kovačević.

Sud na ovakve situacije, tvrdi ona, ne reaguje, i ne provjerava navode tužilaštva, već ih doslovce prepisuje kao nesporne i istinite.

– Djeluje da sudovi nisu u dovoljnoj mjeri svjesni svoje uloge i položaja u odnosu na tužilaštvo. Oni, mislim na sud i tužilaštvo zajedno, nisu i ne smiju biti jedna strana, a trenutno se upravo tako ponašaju – ističe Franović Kovačević.

Istražni zatvor prebukiran - advokat Lekić: Sudovi najčešće određuju pritvor, iako postoje mjere nadzora

Ona podsjeća da je tužilac stranka u postupku i da sve što kaže mora biti provjereno jednako kao što se provjerava svaki navod odbrane, a da sud mora da shvati da je njegova uloga da na neki način filtrira predloge tužilaštva i da zaista suštinski ispituje osnovanost pritvora u svakom konkretnom slučaju.

– Pritvor nije kazna, već mjera za nesmetano vođenje krivičnog postupka i primjenjuje se samo onda kada se ta svrha ne može postići blažom mjerom. Zbog svega navedenog, a naročito zbog prenatrpanosti zatvorskih jedinica, Komitet za prevenciju torture Savjeta Evrope je 2022. godine dao preporuku da se u crnogorskom pravosuđu konačno počnu primjenjivati alternativne mjere – kazala je Franović Kovačević.

Ovu preporuku, kako tvrdi, među prvima ne poštuje Vrhovni sud, koji svaki predlog SDT-a za produženje pritvora potpuno nekritički prihvata.

– Tužilaštvo u predlogu za produženje pritvora, primjera radi, navodi da su im istekle licence za pretres elektronskih uređaja, pa nisu mogli obavljati te radnje, zbog čega je potrebno produžiti pritvor, a Vrhovni sud to prihvati. Dakle, pritvor se produžava jer neko ne vodi računa o elementarnim stvarima koje su neophodne za vođenje jedne efikasne i hitne istrage, i to ćemo da stavimo na teret osumnjičenima i neka ih u pritvoru dok nama sistem ne profunkcioniše. Vjerujte da će to jednoga dana sve biti povrede Evropske konvencije pred sudom u Strazburu za koje će neko morati da odgovara – naglasila je Franović Kovačević.

Njen kolega Stefan Jovanović tvrdi da je pritvor postao pravilo, a ne izuzetak u krivičnom postupku iako se propisuje pregršt alternativnih mjera nadzora.

– Izuzetno su rijetki tužioci koji prije svega pribjegavaju alternativnim mjerama. Tužilaštvo uglavnom predlaže pritvor, izbjegavajući sve one mjere koje su zakonom propisane, a samim tim i sudovima je izgleda najlakše da odreaguju usvajanjem takvog predloga, odnosno određivanjem pritvora. Moj lični stav je da prilikom odlučivanja o predlogu tužilaštva sudovi zaziru od javnosti.Taj stav temeljim uglavnom na predmetima u kojima postupam – kazao je Jovanović.

Zna se, dodaje on, da postoji i institut jemstva, koji u praksi nema onu primjenu u mjeri u kojoj bi trebalo da je ima kada su u pitanju pritvorski predmeti.

– Naši sudovi praktično i ne primjenjuju jemstvo, koje je sasvim dovoljna mjera da zamijeni pritvor čak i kada je on neophodan. Dešavaju se situacije da sudovi u nekim predmetima bezrazložno odbijaju jemstvo i dalje insistirajući na pritvoru, što za posledicu ima i prenatrpanost u zatvorima. Evropski partneri će sigurno dati svoj sud o tome u onom momentu kada bude trebalo i na to sigurno neće gledati blagonaklono – ističe Jovanović.