Podsjećamo, Apelacioni sud Crne Gore, donio je presudu kojom odbija kao neosnovane žalbe Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, optuženog Seada Brzaća i njegovih branilaca na presudu Višeg suda u Bijelom Polju od 10.marta 2025. godine.
- Presudom Višeg suda u Bijelom Polju optuženi Sead Brzać oglašen je krivim zbog krivičnog djela ubistvo u pokušaju u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija (Apelacioni sud je našao da se radi o krivičnom djelu nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija) i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i tri mjeseca u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru - naveli su 11.9.2025. iz Apelacionog suda.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je podnio protiv pravosnažnih presuda Višeg suda u Bijelom Polju K.br. 46/24 od 10.03.2025. godine i Apelacinog suda Crne Gore Kž.br. 93/25 od 05.09.2025. godine zbog, kako se navodi u dokumentu u koji je portal Dan imao uvid: povrede Krivičnog zakonika na štetu okrivljenog iz čl. 387 ZKP-a, -povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 386 ZKP-a, povrede prava okrivljenog na odbranu, povrede odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, koje je bila od uticaja na donošenje pravilne presude.
Obrazloženje zahtjeva za zaštitu zakonitosti prenosimo integralno:
"Presudom Višeg suda u Bijelom Polju K.br. 46/24 od 10.03.2025. godine okrivljeni Sead Brzać oglašen je krivim zato što je dana 31.05.2024.godine oko 18:30h u naselju Zaimovića Livade, Opština Bijelo Polje, u ul. Rasadničkoj, u blizini svoje kuće, u uračunljivom stanju - sposoban da shvati značaj svojih djela i upravlja svojim postupcima i sa umišljajem -svjestan svojih djela, njihove zabranjenosti i htio njihovo izvršenje, pokušao da liši života oštećenog Amila Kučevića, na način što je prišao vozilu marke „Alfa Romeo" tip „Giulietti" reg. oznaka BP BU 179, koje vozilo je bilo zaustavljeno iza zaustavljenog teretnog vozila na kome se nalazila dizalica, akojim vozilom je upravljao oštećeni iz pravca Osnovne škole „Marko Miljanov" u pravcu svoje kuće, rukom uhvatio za bravu od vozačevih vrata govoreći oštećenom, otvori" pa kad nije uspio da ih otvori jer su ista bila zaključana, u njegovom pravcu kroz zatvoren prozor od vozila, ispalio jedan projektil iz pištolja nepoznate marke i serijskog broja, kal. 7,65mm, koje je protivno odredbama čl.5 st.2 i čl. 33 st. 1 Zakona o oružju neovlašćeno držao i nosio na javnom mjestu, koji ga je pogodio u predjelu lijeve bočne strane grudnog koša i tom prilikom mu nanio tešku tjelesnu povredu opasnu po život u vidu strijelne rane ustreline grudnog koša i trbuha, sa ulaznom ranom u predjelu lijeve bočne strane grudnog koša koja se kanalom nastavlja u grudnu duplju lomeći osmo rebro sa lijeve strane, prolazi kroz lijevu kupolu prečage i završava u predjelu velikih krvnih sudova u okolini jetre i gušterače, gdje je operativno ustanovljen i uklonjen projektil, a rana je bila praćena krvarenjem u grudnu i trbušnu duplju i nagnjećenjem lijevog plućnog krila, nakon čega je usta cijevi od istog pištolja stavio na čelo - lijevu slepoočnicu oštećenog, pa se kada ga je oštećeni zamolio da više ne puca, udaljio u nepoznatom pravcu, i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 07.10.2024.godine
Presudom Apelacionog suda Crne Gore Kž.br. 93/25 od 05.09.2025. godine u stavu I (prvom) izreke odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg državnog tužilaštva u Bijleom Polju, optuženog Seada Brzaća i njegovih branilaca, dok je stavom II (drugim) izreke povodom žalbi Višeg državnog
Presudom Višeg suda u Bijelom Polju K.br. 46/24 od 10.03.2025. godine okrivljeni Sead Brzać oglašen je krivim zato što je dana 31.05.2024.godine oko 18:30h u naselju Zaimovića Livade, Opština Bijelo Polje, u ul. Rasadničkoj, u blizini svoje kuće, u uračunljivom stanju sposoban da shvati značaj svojih djela i upravlja svojim postupcima i sa umišljajem -svjestan svojih djela, njihove zabranjenosti i htio njihovo izvršenje, pokušao da liši života oštećenog Amila Kučevića, na način što je prišao vozilu marke „Alfa Romeo" tip „Giulietti" reg. oznaka BP BU 179, koje vozilo je bilo zaustavljeno iza zaustavljenog teretnog vozila na kome se nalazila dizalica, akojim vozilom je upravljao oštećeni iz pravca Osnovne škole „Marko Miljanov" u pravcu svoje kuće, rukom uhvatio za bravu od vozačevih vrata govoreći oštećenom otvori" pa kad nije uspio da ih otvori jer su ista bila zaključana, u njegovom pravcu kroz zatvoren prozor od vozila, ispalio jedan projektil iz pištolja nepoznate marke i serijskog broja, kal. 7,65mm, koje je protivno odredbama čl.5 st.2 i čl.33 st. 1 Zakona o oružju neovlašćeno držao i nosio na javnom mjestu, koji ga je pogodio u predjelu lijeve bočne strane grudnog koša i tom prilikom mu nanio tešku tjelesnu povredu opasnu po život u vidu strijelne rane ustreline grudnog koša i trbuha, sa ulaznom ranom u predjelu lijeve bočne strane grudnog koša koja se kanalom nastavlja u grudnu duplju lomeći osmo rebro sa lijeve strane, prolazi kroz lijevu kupolu prečage i završava u predjelu velikih krvnih sudova u okolini jetre i gušterače, gdje je operativno ustanovljen i uklonjen projektil, a rana je bila praćena krvarenjem u grudnu i trbušnu duplju i nagnjećenjem lijevog plućnog krila, nakon čega je usta cijevi od istog pištolja stavio na čelo - lijevu slepoočnicu oštećenog, pa se kada ga je oštećeni zamolio da više ne puca, udaljio u nepoznatom pravcu, i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 07.10.2024.godine
Presudom Apelacionog suda Crne Gore Kž.br. 93/25 od 05.09.2025. godine u stavu I (prvom) izreke odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg državnog tužilaštva u Bijleom Polju, optuženog Seada Brzaća i njegovih branilaca, dok je stavom II (drugim) izreke povodom žalbi Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, optuženog Seada Brzaća i njegovih branilaca, a po službenoj dužnosti preinačena presuda Višeg suda u Bijelom Polju K.br.46/24 od 10.03.2025.godine i to samo u pogledu pravne ocjene djela, tako što se u radnjama optuženog Seada Brzaća opisanim u izreci presude stiču elementi krivičnog djela ubistvo u pokušaju iz čl. 143 u vezi čl.20 Krivičnog zakonika Crne Gore u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija iz čl.403 st.3 u vezi st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, te stavom III (trećim) izreke odlučeno da u ostalom a nepreinačenom dijelu presuda Višeg suda u Bijelom Polju K.br. 46/24 od 10.03.2025.godine, ostaje neizmijenjena.
Međutim, navedene presude nijesu zakonite, zasnivaju se na povredama Krivičnog zakonika na štetu okrivljenog iz čl. 387 ZKP-a, povredama odredaba krivičnog postupka iz čl. 386 ZKP-a, povredama prava na odbranu i na povredama odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, koje su bile od uticaja na donošenje pravilne presude, a sve ovo iz sledećih razloga.
Navedena presuda zasniva se na bitnim povredama odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te na povredama Krivičnog zakonika.
Prvostepena presuda, zahvaćena je bitnim povredama odredaba krivičnog postupka iz čl. 386 st. 1 tač. 8 i 9 ZKP-a, a na koje i drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 398 st. 1 ZKP-a.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka ogledaju se u tome što je izreka prvostepene presude nejasna i protivurječna razlozima i što nema razloga o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su nejasni.
Dalje, u postupku donošenja pobijanih presuda, činjenično stanje nije potpuno, a time ni pravilno utvrđeno, jer prvostepeni sud nije u potpunosti razjasnio sve činjenice važne za donošenje pravilne i zakonite odluke, što predstavlja razlog zbog kojeg je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a što Apelacioni sud Crne Gore kao drugostepeni sud nije učinio.
Optuženi posebno ističe da je Apelacioni sud Crne Gore postupio suprotno odredbama čl. 403 st. 1 Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore, a kojim odredbama je propisano koje odluke donosi drugostepeni sud, a kojim odredbama nije propisano da drugostepeni sud može odlučiti da prvostepena presuda,ostaje neizmijenjena" a kako je to navedeno u stavu III (terećem) izreke presude Apelacionog suda Crne Gore Kž.br.93/25 od 05.09.2025.godine.
Nadalje, optuženi ističe da u postupku na nesumnjiv način nije utvrđena nijedna odlučna činjenica. Da bi se govorilo o navedenom na to treba nesumnjivo da ukazuju dokazi. Međutim, istih u tom pogledu nema, a optuženi je iznio odbranu u kojoj je naveo sve relevantne činjenice i okolnosti, koji nijesu osporeni dokazima.
Optuženi ukazuje da su sudovi donijeli svoje odluke isključivo na osnovu iskaza oštećenog koji je dao u istrazi a ne na glavnom pretresu, pri čemu nijesu sa dovoljnom pažnjom cijenili razloge zbog kojih je oštećeni promijenio svoj iskaz na glavnom pretresu.
Postupajući na navedeni način, kako Viši sud u Bijelom Polju tako i Apelacioni sud Crne Gore su obesmislili načelo neposrednosti te načelo da se odluke u krivičnom postupku donose nakon održanog kontradiktornog postupka.
Naime, oštećeni Amil Kučević je na glavnom pretresu na jasan, nedvosmislen i logičan način pojasnio razlike u svom iskazu.
Nije logičan zaključak sudova da je oštećeni, iako je pretrpio teške tjelesne povrede, izmjenom svog iskaza htio da pogoduje optuženom. Naporitv, oštećeni je svojim prvobitnim iskazom htio da „natjera" optuženog da mu kaže ko je pucao jer je sumnjao da optuženi ima veze sa pucnjavom.
Banalizujući razloge zbog kojih je oštećeni promijenio iskaz na glavnom pretesu, ostavlja se prostor da svako može „uzeti pravdu u svoje ruke" te optužiti bilo koga radi postizanja osvete, jer se državni organi neće mnogo udubljivati u utvrđivanje stvarnog činjeničnog stanja već će se,držati iskaza koji je jednom dat".
Ne stoji zaključak sudova da je iskaz oštećenog dat u istražnom postupku potkrijepljen DNK tragovima optuženog na bravi automobile, jer optuženi nije ni sporio da je kritičnog dana došao do vozila oštećenog.
Da su navodi optuženog logični i tačni govori i činjenica da su na bravi nađeni mješoviti DNK tragovi a što je tačno jer je optuženi prišao vozilu i uhvatio za bravu, da bi nakon kratkog vremena do vozila došao zet oštećenog koji ga je odvezao u hitnu pomoć a koji je tom prilikom morao dohvatiti bravu kako bi oštećenog izveo iz vozila.
Dakle, DNK trag optuženog na bravi vozila ne može biti dokaz na temelju kojeg se može zaključiti da je isti izvršio krivično djelo ubistvo u pokušaju.
Prvostepeni sud je izgubio iz vida činjenicu da stepen dokazne snage činjenica utvrđenih u toku krivičnog postupka potreban da bi se neko lice oglasilo krivim, mora biti na najvećem nivou, odnosno na nivou pune izvjesnosti i uvjerljivosti, bez ostavljanja i malo sumnje, da se predmetni događaj nije odigrao na način na koji je to predstavljeno dispozitivom optužnog akta a koji propusti se odnose i na sud drugog stepena. U suprotnom bilo bi povrijeđeno jedno od osnovnih načela krivičnog postupka, a to je načelo in dubio pro reo, koje je definisano odredbom čl. 3 st. 3 ZKP-a, kojom je propisano, da ako i nakon pribavljanja svih raspoloživih dokaza i njihovog izvođenja u krivičnom postupku, ostane samo sumnja u odnosu na postojanje nekog bitnog obilježja krivičnog djela ili u pogledu činjenica od kojih zavisi primjena neke odredbe KZCG ili ZKP, sud će donijeti odluku koja je povoljnija za okrivljenog. Iz prethodno navedenog, da se zaključiti da sud donosi odluke na osnovu skupa činjenica i dokaza utvrdjenih na nesumnjiv način u krivičnom postupku, a što u konkretnom nije slučaj.
Prvostepeni, kao i drugostepeni sud su bili dužni određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzimaju kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tom naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, kojim razlozima su se rukovidili prilikom rješavanja pravnih pitanja, a naročito prilikom utvrđivanja da li postoji krivično djelo i krivica optuženog, odnosno da li je osnovana ili neosnovana žalba protiv prvostepene presude.
Takodje sudovi, su shodno odredbi čl. 370 st. 3 ZKP-a dužni da savjesno ocijene svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvedu zaključak da li je neka činjenica utvrđena, što su prvostešeni, kao i drugostepeni sudi, propustili da urade, pa su izostali valjani razlozi o odlučnim činjenicama, što je, u konačnom uticalo, i na njihove odluke.
Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je optuženi Sead Brzać pucao na oštećenog Kučevića.
Optuženi ukazuje na nekoliko nelogičnosti. Naime, ako je došao do vozila oštećenog sa namjerom da ga ubije zašto je držao bravu na vratima tj.pokušao da otvori vrata vozila oštećenog kada je mogao pucati kroz staklo vozila?
Dalje, kad je već pucao u oštećenog morao je znati da je isti pogođen pa nije logično da mu je nakon što ga je upucao prislonio usta cijevi od pištolja na lijevu slepoočnicu?
Tokom postupka nije utvrđeno da li je optuženi uopšte imao oružja i na osnovu čega je optuženi oglašen krivim za nedozvoljeno držanje oružja kad oružja nema, niti ima barutnih niti gsr čestica?
Imaju'l u vidu sve naprijed navedeno
Predlažem da Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore pred Vrhovnim sudom Crne Gore podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnih presuda Višeg suda u Bijelom Polju K.br. 46/24 od 10.03.2025. godine i Apelacinog suda Crne Gore Kž.br. 93/25 od 05.09.2025. godine, te da kao ovlašćeni tužilac učestvuje u postupku pred navedenim sudom po podignutom zahtjevu za zaštitu zakonitosti."
