Cetinje pamti, rane krvare

Dok se crnogorska prijestonica pripremala za nastupajuće praznike, ogromna sjenka tuge pritiskala je grad jer se bližila godišnjica stravičnog masakra, počinjenog 1. januara 2025. Muk i tišina na Cetinju na pomen zločina koji je prvog dana Nove godine u svom gradu počinio Aco Martinović usmrtivši na više lokacija 12 osoba dok je jedno lice kasnije preminulo od zadobijenih povreda.

"Samo da se ne ponovi", rečenica je koju je većina Cetinjana izgovorila ekipi "Dana" dok smo, nekoliko dana pred godišnjicu maskara, obilazili mjesta na kojima je Martinović ispaljivao smrtonosne hice u članove svoje porodice, prijatelje, kumove, komšije... Na mjestima gdje je zločin počeo i završio, navučene zavjese, zaključana vrata, katanci... Tim ulicama prolazi samo ko mora, užurbano, skrećući pogled s mjesta na kojima je slavlje prošle godine prekinuto zločinom. Praznična euforija prijestonicom se gotovo ne osjeća. Centar grada će biti okićen do godišnjice masakra, ali kuće u blizini onih u kojima je Martinović sijao smrt su bez ukrasa, bez ikakvog prazničkog obilježja, znaka radosti.... Mještani iz mjesta Humci gdje je Martinović živio i gdje je, između ostalih, ubio i dvoje djece, i dalje teško pričaju o ovom slučaju. Kuću u kojoj je počinilac masakra živio, izbjegavaju i da pogledaju.

– Niko više tu i ne dolazi. Ko i kako da dođe? Sve je zatvoreno i zapušteno. Teško je i prolaziti ovuda svaki dan, teško je izaći iz kuće i pogledati u ovom pravcu. I dalje ne znamo šta je bilo. Nismo ga znali kao takvog komšiju. I dalje ne možemo da vjerujemo da se ovo desilo, a evo prolazi godinu dana, kazale su nam komšije Martinovića.

Kuća u kojoj je živio, u istom je stanju kao i prije godinu dana, kada je u blizini tog mjesta izvršio samoubistvo nakon što ga je opkolila policija. Vrata autolimarske radionice zaključana.

– Bio je majstor kakvog Crna Gora nije imala. A evo je ostavio pustoš, kažu komšije.

Zaključana su i ulazna vrata u kući Martinovića. Prozori pored radionice i na jednoj od soba i dalje su otvoreni, zavjese navučene. Komšije kažu da niko ni kroz dvorište ne prolazi...

Identična situacija je i sa kafanom "Velestovo", gdje je Martinović slavio Novu godinu kada je iznenada potegao pištolj i ubio četiri osobe. Odatle se automobilom uputio ka mjestu Humci gdje je na više lokacija ubio još osam osoba, a ranio još nekoliko njih. Jedna ranjena osoba kasnije je podlegla povredama. Mještani iz tog dijela Cetinja tražili su da se ukloni tabla s imenom kafane, kažu, kako bi probali da ih manje asocira na zločin, a da je građani koji nijesu znali da je to mjesto zločina ne bi prepoznali po imenu. Prva vrata na objektu su zaključana, dok su druga sa rešetkama poluotvorena. U bravi tih drugih vrata stoje ključevi. U lokalu koji je veoma mali, uzak, četiri stola i stolice pored njih, uredno složeni. Zidovi i podovi prljavi... Cjelokupna slika napuštenog objekta koji više nikome nije bitan.

– Tražili smo da se makne tabla, makar nju da ne gledamo, a oni koji ne znaju da je tu počeo masakr, neka ne saznaju zbog table. Od nadležnih smo tražili i da operu krv iz lokala. Djeca su ubrzo poslije ubistva kretala u školu i plašili smo se iz radoznalosti će poći do kafane da vide. Kamo sreće da je nema, da je srušena. Teško je proći ovuda i uvijek će biti teško, kazala nam je jedna Cetinjanka.

''Kume ubio sam ti brata, ubiću i tebe''

Najmlađe žrtve masakra 1. januara su V.V. (8) i njegov brat J.V. (13). Martinović je ubio i njihovog strica Mirka Vuletića. Od hitaca koje je ispalio Martinović, preminuli su i Radovan, Radmila, Miloš i Marko Martinović, Radomir Marković, Jošo Otašević, Branislav Mudreša, Dragana Drašković i Zorica Vuletić. Devet dana kasnije povredama je podlegao i Dejan Kokotović.

Tragedija je počela oko 17 časova u kafani "Velestovo", gdje je došlo do verbalnog sukoba. Direktor policije Lazar Šćepanović kazao je da je Martinović tada otišao u nepoznatom pravcu, a oko 17.20 časova se vratio i počeo da puca ka svim osobama koje su bile u lokalu. Na tom mjestu usmrtio je četiri osobe, među kojima su i oni sa kojima je satima ranije bio za stolom.

– U 17.26 izvršilac je bio na drugoj lokaciji, ušao u kuću pokojnih Martinovića obraćajući se riječima "Kume ubio sam ti brata, ubiću i tebe", potegao oružje, ispalio projektil, usmjerio oružje u pravcu njegove supruge koja je preživjela, gdje je, prema određenim saznanjima, sada pokojni J.O. koji se odvezao s njim, spriječio da bude lišena života supruga sa djetetom koja je pobjegla ranjena u komšijsku kuću, kazao je nakon nesreće Šćepanović.
Kako je dalje istakao, J.O. je pokušao da spriječi ubistvo M.M. i njenog djeteta, i u tom trenutku je on ubijen.

– Pokušao je da spriječi da puca u njenom pravcu i tada je došlo do lišavanja života J.O. Ubica se nakon toga dislocirao u kuću roditelja N.M. i lišio života oba roditelja i to je vremenski okvir... To je sve vrijeme kada dobijamo prvu prijavu u 17.26 i u tom momentu imamo osam lišenih života i četiri ranjena – rekao je Šćepanović.

Dodala je da je kuću pored kafane kupila jedna firma i tu su htjeli da otvore radnju. Međutim, svi radovi renoviranja stali su sa tragedijom.

– Ko zna hoće li i nastaviti, hoće li imati želju da im radnja bude tu. Do sada nijesu ništa više radili na objektu. Možda će kada prođe godišnjica, dodaje Cetinjanka.

O kićenju centra grada do uoči godišnjice mišljenja Cetinjana su podijeljena. Dok neki podržavaju odluku da se makar na nekoliko dana "desi nešto lijepo" i "makar prividno tuga ublaži", drugi su izričiti da ni to nema smisla.

– Djeca su ubijena, to je najgore. Inače smo često spominjali nesreću u razgovorima, a kako je krenula zima, stalno nam je ta tragedija u glavi, pred očima. Svi samo isto kažemo: "Da se nikada više nikome ne ponovi". A plašimo se, ponoviće se. Ništa nije urađeno posle masovnog ubistva i to drugog u našem gradu. Niko i ne odgovara zbog toga. A i ko da odgovara? On se ubio, nema ga. Ali niko ni od policije ili drugih službi nije reagovao. I opet se ništa nije uradilo, komentar je jedne Cetinjanke.

Građani prijestonice kažu i da su popunjavali anketu u kojoj je veliki dio njih kazao da se ne osjećaju bezbjedno.

– Kako da slavimo, da kitimo grad, kuće, kada gdje god se okrenemo, u kom god pravcu pogledamo, neka je kuća u kojoj je pucao, dodaje Cetinjanin kojeg smo sreli kako prolazi kroz mjesto Humci.

Đurašković: Iz bola da izvučemo snagu

Đurašković je istakao i da je podrška donošenju Markovog i Mašanovog zakona jasna poruka da država mora sistemski, odlučno i bez odlaganja odgovoriti na bezbjednosne izazove i zaštitu života građana staviti u sam vrh svojih prioriteta.
– Posebnu pažnju usmjerili smo ka djeci i mladima jer upravo oni nose i najveći potencijal za dugoročni oporavak zajednice. Kroz obrazovne, kulturne, sportske i preventivne programe nastojali smo da im pružimo prostor sigurnosti, podrške i povjerenja, uvjereni da se budućnost Cetinja gradi upravo kroz njih.
Duboko sam svjestan da nijedna odluka, nijedna mjera, niti bilo koja riječ, ne mogu ublažiti bol porodica koje su izgubile svoje najmilije, niti vratiti osjećaj potpune sigurnosti, ali vjerujem da je naša dužnost da ne okrećemo glavu, da iz bola izvučemo snagu i istrajno radimo na tome da život ponovo ispuni ulice našeg grada, uz osjećaj brige, solidarnosti i sigurnosti za svakog čovjeka. To dugujemo onima kojih više nema.
I onima koji danas žive sa njihovim odsustvom, naglasio je Đurašković.

Gradonačelnik Cetinja, Nikola Đurašković, kazao je da ne postoji dan da ne pomisle na žrtve, ali i na porodice ubijenih, kako 1. januara prošle godine, tako i u avgustu 2022. u Medovini.

– Godinu dana nakon druge tragedije koja je 1. januara zauvijek obilježila Cetinje, i sa ogromnim bolom zbog tragedije koja se dogodila 12. avgusta 2022. godine, teško je pronaći riječi koje mogu opisati razmjere tuge koja i danas živi u našem gradu. Ne postoji dan u kojem ne pomislimo na naše sugrađanke i sugrađane koji su izgubili živote, na njihove porodice, na roditelje bez djece, djecu koja su prerano ostala bez roditelja, prijatelje bez prijatelja. Kao gradonačelnik, ali prije svega kao čovjek i Cetinjanin, mogu reći da su to bili najteži trenuci sa kojima sam se ikada suočio jer vas nijedna funkcija i institucionalni okvir ne mogu pripremiti za osjećaj nemoći i tuge kada shvatite da se tragedija dogodila vašem gradu, među vašim ljudima, u ulicama koje poznajete cijelog života. Tako Cetinje danas, grad koji kroz vjekove pamti dane ponosa, otpora i slobode, pamti i one dane obilježene muklom tišinom nakon pucnjeva, tišinu praznih klupa, neizgovorenih riječi i pitanja na koja još uvijek tražimo odgovore, kazao je Đurašković za "Dan'".

Tužilaštvo postupa u predmetu formiranom povodom masakra na Cetinju: Pod lupom policija, ne gone pojedince

Ističe i da su od prvih dana nakon tragedije 1. januara i donošenja zaključaka Skuštine Prijestonice Cetinje koji se odnose na konkretno djelovanje nadležnih organa, pokrenuli sistemsku psihološku i psihosocijalnu podršku, svjesni da su rane koje ovakvi događaji ostavljaju često tihe, ali duboke i dugotrajne, te da zahtijevaju ozbiljan, stručan i kontinuiran pristup.

– Formiranjem Operativnog tima, koji je okupio lokalne i državne institucije, zdravstveni i socijalni sistem, kao i stručnjake iz oblasti mentalnog zdravlja, a uz podršku međunarodnih partnera, stvoren je okvir u kojem je pomoć dostupna djeci, mladima, roditeljima, nastavnicima, ali i pripadnicima službi koje su prve reagovale u tim teškim trenucima. Kao trajni izraz te brige, Prijestonica Cetinje je osnovala servis "Kuća zdravlja", zamišljen kao dugoročno mjesto podrške, prevencije i osnaživanja pojedinaca, porodica i cijele zajednice. Iako segment bezbjednosti nije nadležnost lokalne uprave, već isključivo nadležnosti državnih organa koji su odgovorni za planiranje, koordinaciju i sprovođenje svih aktivnosti u ovom domenu, Prijestonica Cetinje nastoji da bude pouzdan partner i pruži svu neophodnu podršku državnim institucijama kako bi se osigurala sigurnost građana. U tom smjeru, inicirali smo aktivnosti na unapređenju bezbjednosti u gradu, uključujući uspostavljanje savremenog sistema video-nadzora koji se nalazi u završnoj fazi i očekujem da će ovaj sistem biti izgrađen i instaliran do kraja 2026. godine, kazao je Đurašković.