Posledice sukoba "škaljarskog" i "kavačkog" klana osjećaju se duže od deceniju, a nerijetko se nađu i u fokusu političkih prepucavanja, kao što je to ovih dana ponovo bio slučaj prilikom razmjena optužbi između zvaničnika Crne Gore i Srbije. Ko je stvorio klanove i čiji su, ko ih štiti i za koga rade, tema je koja je nanovo otvorena, i to na visokom nivou, jer su akteri verbalnog duela ovog puta potpredsjednik Skupštine Crne Gore i član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Boris Pejović i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić.
Brnabić je naprije tokom skupštinske rasprave, odgovarajući na primjedbe opozicije da su Crna Gora i Albanija više napredovale od Srbije na putu ka EU, rekla da naša država, iako nema ni 600.000 stanovnika, ima dva najopasnija mafijaška klana na svijetu i da njihova tolika moć ne bi bila moguća bez pomoći države. Pejović joj je odgovorio da su "škaljarski" i "kavački" klan nastali u vrijeme kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlično sarađivao sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem. Predsjednica Skupštine Srbije uzvratila je da je Vučić u vremenu nastanka klanova bio u dubokoj opoziciji i da tada sa Crnom Gorom nije imao ništa. Ni Pejović tu nije stao, već je Brnabić odmah uzvratio da, ukoliko brine o vladavini prava, treba da se založi za izručenje nekadašnjeg visokog državnog i DPS funkcionera Svetozara Marovića. On je u Crnoj Gori pravosnažno osuđen, priznajući da je organizovao kriminalnu grupu koja je budžet Opštine Budva oštetila za više desetina miliona eura. Pejović tvrdi da je jasno da Marović ima zaštitu u Srbiji, čim još nije izručen.
Advokat iz Srbije i član Svjetske asocijacije šefova policija Marko Nicović ocijenio je da zvanični Beograd nema pravo da u bilo čemu prebacuje sadašnjoj crnogorskoj vlasti zbog stvaranja klanova.
– Sadašnja vlast je pokazala i dokazala da se obračunava sa ostacima kriminalne imperije u svojoj državi. Ona je hapsila i hapsi najviše rukovodioce u pravosuđu (Medenica, Katnić...), nekadašnje čelnike u policiji (Lazović i mnogi drugi), raspisala potjernicu za Marovićem... U Srbiji je to mislena imenica da se hapsi i procesuira bilo koji član establišmenta. Vidimo kako se poslije godinu dana od pada nadstrešnice tretiraju bivši ministri Vesić i Momirović, a tome treba dodati i Selakovića. Sjetimo se uloge nekadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića, koji je optuživan za teška krivična djela, a danas uživa u vili u Atini. Srbija je decenijama bila glavno utočište za pranje novca koji su klanovi zarađivali od cigareta, kokaina, marihuane... Zbog toga Brnabić nema prava da zamjera Crnoj Gori stvaranje klanova. Klanovi iz Srbije su inače odlično sarađivali sa kriminalcima iz Crne Gore. Sjetimo se Belivuka, Miljkovića, Saleta Mutavog, Šarića itd. Uostalom, Brnabić će kad-tad morati da objasni kako su se njen brat Igor i ona obogatili za vrijeme ove vlasti – kazao je Nicović za "Dan".
Kriminolog i profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore Velimir Rakočević pojasnio je u izjavi za "Dan" kako je došlo do pojave i jačanja klanova.
– Na prostorima bivše Jugoslavije organizovani kriminal doživio je ekspanziju početkom devedesetih godina prošlog vijeka, zbog toga što u prethodnom autoritativnom sistemu nije mogao dostići viši stepen razvoja, polazeći od toga da su granice i tržište bili pod jakom kontrolom, što je eliminisalo mogućnost povezivanja pripadnika organizovanog kriminaliteta na internacionalnom nivou. Tokovi novca strogo su kontrolisani od strane policije i obavještajno-bezbjednosnog sektora. Koliko god zvuči paradoksalno, pokazalo se da totalitarni sistemi nijesu pogodni za organizovano kriminalno ispoljavanje – kaže Rakočević.
Kako je dodao, od svih oblika organizovanog kriminala bila je prisutna jedino ilegalna trgovina drogom, ali u znatno manjem obimu.
– Disolucijom bivše države, koja je praćena ratnim sukobima i sankcijama, došlo je do ekspanzije ove vrste kriminala, koji je uspio da prodre i u institucije sistema. Nakon toga, formirane su brojne kriminalne organizacije koje su se specijalizovale za jedan ili više vidova kriminalnog djelovanja. Poseban problem bila je tolerancija na organizovani kriminal i sporo formiranje svijesti o opasnostima koje on generiše. I našoj državi je trebao neshvatljivo dug vremenski period da prizna postojanje organizovanog kriminala i konačno kreira normativni i institucionalni osnov za njegovo suzbijanje – kazao je Rakočević.
