<p>Испитивање на полиграфу траје око пола сата</p>

Ispitivanje na poligrafu traje oko pola sata / REPORTAZA SA POLIGRAFISTOM, POLIGRAF, TEST POLIGRAFOM, POLIGRAFISTA-IVAN PETROVIC-IPE

"Dan" sa poligrafistom Uprave policije: Na "stolici istine" slome se i kriminalci i policajci

Poligrafsko ispitivanje se najčešće primjenjuje za djela klasičnog kriminaliteta – ubistva, razbojništva, požare, eksplozije i havarije, teške krađe i organizovani kriminal

Istina se veoma teško može sakriti, pravda mora da postoji, kaže Dražen Aničić, poligrafista u Upravi policije. On je treći poligrafski ispitivač u crnogorskoj policiji. Na stolici ispred njega godišnje se nađe 300 do 400 osoba raznih profesija, u različitim svojstvima, uglavnom kao osumnjičeni, ali nerijetko i kao svjedoci, podnosioci prijava... Na "stolici istine" nađu se čak i njegove kolege. Crna stolica sa mnogo kablova i nekoliko uređaja ne izgleda nimalo prijatno. Iako tako izgleda, ističe Aničić, cilj nije da izazove strah ili bilo kakvu nelagodu kod ispitanika. Zbog toga se, kako pojašnjava, trudi da ima adekvatan pristup i da što opuštenije razgovara sa ljudima koji sjednu na tu stolicu. Na toj stolici "slomilo se" mnogo njih i poslije niza istražnih radnji priznali su svoja nedjela. Ta stolica, iako kod nas nije prihvaćena kao dokaz, preokrenula je mnoge živote, dovela do osude ili oslobođenja.

Aničić je poligrafista punih 17 godina. Dosad je ispitao više od 4.000 osoba. To iskustvo dovelo ga je do mogućnosti da i prije nego što uključi uređaje i počne s pitanjima zna da li ispitanik govori istinu i da li je kriv.

– Neke osobe već s ulaznih vrata vidim i znam o čemu se radi. Neke "pročitam" tokom razgovora prije ispitivanja – kaže Aničić.

On ističe da poligrafista ne može biti osoba bilo kakvih karakteristika.

– Mora biti fakultetski obrazovan, porodično situiran, smiren, da nije incidentan – pojašnjava on u razgovoru za "Dan".

Poligrafsko ispitivanje se najčešće primjenjuje za djela klasičnog kriminaliteta – ubistva, razbojništva, požare, eksplozije i havarije, teške krađe i organizovani kriminal.

– Kolege izvrše druge radnje kako bi se suzio broj osumnjičenih, pa se poligraf koristi uglavnom kada nema dokaza protiv nekoga – objašnjava Aničić.

Uređaj na kojem radi je iz poslednje generacije. Na njemu se nalaze senzori koji pokazuju promjenu kod znojenja, krvni pritisak i puls, prokrvljenost krvnih sudova, reakciju senzora mrdanja koji se nalaze ispod podlaktica i ispod ispitanika. Prati se šest-sedam parametara dok se postavljaju pitanja. Aničić pojašnjava da se tokom ispitivanja pravi takva atmosfera da ništa ne utiče na ispitanika.

– Izolacija ja takva da se ne čuju zvuci spolja, svjetla nisu jaka i direktno okrenuta ka ispitaniku, boje zidova su prijatne... tako da apsolutno ništa ne utiče na ispitanika osim pitanja. U prostoriji sam samo ja sa osobom čiji iskaz provjeravam. Mogu da prisustvuju i advokat, ukoliko se to zatraži, i roditelj, ako je u pitanju maloljetno lice, a sve u cilju stvaranja što opuštenije situacije za osobu koja sjedi u ovoj stolici – kaže Aničić.

Provjerava i kolege

Na stolici za poligrafsko ispitivanje nerijetko se nađu i policijski službenici. Uglavnom je riječ o slučajevima kada postoji sumnja da su u službi uradili nešto nezakonito, npr. uzeli mito.

– Kao dokaz ne postoji ni audio ni video zapis, pa moramo da pribjegnemo ovom vidu utvrđivanja činjenica. Često se koristi u u cilju utvrđivanja istine o radnjama policajaca protiv kojih su podnijete pritužbe Unutrašnjoj kontroli – objašnjava Aničić.

Njegove kolege su dužne da prihvate ispitivanje, a ako ne pristanu, podliježu disciplinskoj odgovornosti. Odredbama novog Zakona o unutrašnjim poslovima predviđena je obaveza policijskog službenika angažovanog na poslovima borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije da se poligrafski ispita na okolnosti rada i obavljanja konkretnog policijskog posla.

Ispitivanje traje ukupno oko sat vremena, a na poligrafu oko pola sata.

– Prije testa ispitaniku se pročita svako pitanje, da utvrdimo da li mu je jasno i može li odgovarati sa "da" ili "ne". Tek kada to utvrdimo prelazimo na poligraf – pojašnjava Aničić.

Potvrđuje da postoji mogućnost da neko "pređe" poligraf, ali, kako ističe, teško i vrlo rijetko.

– Postoje škole na kojima određena lica pokušavaju da obuče da "prevare poligraf". To su uglavnom škole FSB-a, nekadašnjeg KGB- a, CIA... koji svoje službenike obučavaju šta mogu da urade da probaju da ga prevare – navodi Aničić.

"Obični" ljudi, dodaje on, na internetu pretraže "antipoligraf", pa se služe različitim načinima kako bi "prevarili" poligraf i onda prije ispitivanja konzumiraju tablete za smirenje, alkohol, narkotike, stiskaju mišiće gluteusa...

– Ljudi pokušavaju da izazovu nereaktivnost, ali to ne znači da su prevarili poligraf. Izazivaju nereaktivnost na čitavom tekstu u kojem su kontrolna, nerelevantna i relevantna pitanja. Iskusni poligrafista odmah vidi da nešto nije u redu. Istinitost odgovora procjenjujem na osnovu kompletnog ispitivanja od kada osoba uđe. Prvo ide takozvani predtestni razgovor na foteljama koje su namjenski napravljene za to, prate se ponašanje i govor tijela, pa se radi test, poligrafsko ispitivanje, i na osnovu svega toga donesem zaključak – objašnjava ovaj dugogodiši policijski službenik.

Policija mladalačka želja

Aničić policijsku uniformu nosi 31 godinu. Ljubav prema poslu poligrafiste rodila se tek kada je taj posao upoznao detaljno.

– Mladalačka želja mi je bila da budem policajac. Kratko sam bio u uniformisanoj policiji, odmah sam prešao u kriminalitet, koji sam jako volio i to me je oduvijek privlačilo. Posebno krvni delikti zahtijevaju da uključite mozak kada radite na rasvjetljavanju tih djela. Međutim, to je veoma stresan posao i poslije petnaestak godina izašao sam iz toga – kaže Aničić.

On smatra da nema razloga da poligraf u Crnoj Gori ne bude prihvaćen kao dokaz.

– Poligraf u Crnoj Gori nije dokaz, ali jeste u nizu zemalja – od Japana, Poljske, Belgije, Izraela, Malezije... Negdje je čak i samostalan dokaz na sudu. Na ovim prostorima nije dokaz, ali kad se desi da neka zemlja iz regiona prihvati poligraf kao dokaz, to će i kod nas sigurno biti prihvaćeno. Ne vidim razlog da ne bude tako. Od dokaza koji se koriste na sudu DNK i otisak prsta su mnogo pouzdani, a sve ostalo ima svoje falinke – ističe Aničić.

Više je razloga zbog kojih neko odbija poligrafsko ispitivanje. Uglavnom, to se dešava kada je neko umiješan u izvršenje djela ili zna izvršioca, kada postoji strah da će ga pitati za nešto drugo. Kako kaže naš sagovornik, ima i onih koji odbijaju jer neće da izađu u susret policiji ni za šta.

Žene se bolje snalaze na ispitivanju

Iako stolica za poligrafsko ispitivanje djeluje čak malo i zastrašujuće, Aničić tvrdi da se žene mnogo bolje snalaze u ulozi ispitanika od muškaraca.

– Test sadrži od 5 do 15 pitanja. Muškarac odgovara po automatizmu, "da"–"ne". Žena pamti na kojem je broju pitanje koje nas interesuje, pa u drugom ponavljanju moram da promijenim redosled pitanja. Žene su mnogo koncentrisanije – uočio je naš sagovornik.

Poligraf je izazovan za mnoge ljude i u sferi privatnog života.

– Tokom karijere sam imao ponude kroz redovno obavljanje posla da počnem i sa privatnom praksom, ali to nijesam prihvatio. Privatni detektivi nemaju poligraf i ako bi htjeli ovu vrstu ispitivanja, morali bi da angažuju nekoga od nas. Dolaze privatni detektivi iz Srbije koji za novac rade ispitivanja. Uglavnom su u pitanju bračne prevare – kaže Aničić i ističe da niko nikada ni na koji način nije pokušao da ga podmiti i da utiče na njega kako bi dao određeni rezultat ispitivanja.

– Problem su psihopate, granični poremećaji ličnosti, osobe koje nemaju izgrađen odnos prema tome šta su uradile, npr. kada kleptomana pitate je li ukrao nešto, piromana da li je zapalio nešto, pitanje je kakvu će oni reakciju imati – kaže Aničić.

Njegovo profesionalno iskustvo pokazuje da osobe koje počine krivično djelo nerijetko pristaju na poligrafsko ispitivanje.

– Krivac sjedne na stolicu u slučajevima kada je više osumnjičenih, a svi osim njega pristaju na poligraf. Ukoliko odbije, odmah otkriva sebe. Takođe, pristaju u slučajevima kada pokušavaju da prevare poligaf, a ima i onih koji znaju da to nije dokaz, pa ih je briga za poligraf. Ima slučajeva i kada ih privolim da sjednu ovdje a imali su namjeru da odbiju – kaže Aničić.

Najveći doprinos poligrafskog testiranja, prema njegovoj ocjeni, jeste ušteda vremena i novca.

– Imate, na primjer, nekoliko ljudi koji su mogući izvršioci ubistva. Na ovaj način suzite broj osumnjičenih i uštedite vrijeme za druge istražne radnje, ali i resurse – ističe Aničić.

Pravde mora da ima

U periodu kada je Aničić počeo da radi na poligrafu nije bilo zainteresovanih za taj posao. – Ovo ne može da radi bilo ko ili neko ko prethodno nije radio u policiji. Potrebno je proći rasvjetljavanje krivičnih djela da bi se moglo ući u ovu priču. Poligrafista sam od 2006. godine. Uz poligraf sam ostvario želje zbog kojih sam počeo da se bavi policijskim poslom. Želja mi je da još nekoliko ljudi obučim da rade na poligrafu. Najviše me privlači to što ovo nije jednoličan posao. Za svaku osobu su različita pitanja pa i ako su tu zbog istog događaja – objašnjava naš sagovornik. Mladima poručuje da se opredjeljuju isključivo za poslove koji ih privlače i koje vole. – Ko se opredijeli za policiju, mora da se bori za pravdu. Pravde mora da ima. Ako nemamo želju da se borimo za bolje i za pravdu, onda dižemo ruke od svega. Moja poruka svim mladima je da se bave onim što im se sviđa. Radite ono što želite, ono što osjećate da volite i samo to će biti dobro – ističe Aničić.

(Tekst je nastao u okviru kampanje "Biram policiju", koju su pokrenuli Ministarstvo unutrašnjih poslova – Uprava policije Crne Gore i Policijska akademija, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori)