"Prvi u nizu koraka", sve su prilike, ostao je i jedini, jer pompezno najavljivana inicijativa nije odmakla dalje od pomenutog okruglog stola. Na pitanja dokle se stiglo sa inicijativom Andrije Mandića da transnacionalne narko-grupe budu proglašene terorističkim organizacijama odgovor nismo dobili ni iz kabineta predsjednika Skupštine, niti od poslanika njegove Nove srpske demokratije (NSD) Velimira Đokovića.
Poslanik Socijaldemokrata (SD) i član Odbora za odbranu i bezbjednost Nikola Zirojević nema dilemu šta je bio motiv jedne takve inicijative.
– Predmetna inicijativa, kao što smo tada sumnjali, pokazala se kao još jedna u moru populističkih inicijativa za jednokratnu upotrebu koje dolaze od strane parlamentarne većine. Iako cijenimo činjenicu da je Andrija Mandić od političara kojem su SAD bile najveći neprijatelj, a Rusija majka, došao do političara koji je redovan u hodnicima i okolnim objektima američkog Kongresa i Bijele kuće, nije realno povjerovati da će, po uzoru na američku administraciju, crnogorski parlament razmatrati i usvojiti pomenutu inicijativu. U konačnom, naš bezbjednosni sektor ima ozbiljan problem da se izbori sa sitnim kriminalom, a kamoli sa ozbiljnom narko-strukturama, kojima bi dodatno dali na težini označavajući ih kao terorističke organizacije – kazao je Zirojević za "Dan".
On je istakao da Crna Gora mora raditi na snaženju bezbjednosnog sektora u cjelini i na vođenju efikasne borbe protiv organizovanog kriminala, "a onda je najmanje bitno da li će se neka organizacija označavati kao kriminalna narko- grupa ili kao teroristička organizacija.
Prilikom predstavljanja inicijative, Mandić je rekao da se ne smije dozvoliti klanovima da otmicama, ubistvima i reketima sprečavaju sprovođenje pravde. On je istakao da je njegov predlog da organizovane kriminalne grupe proglase onim što i jesu – terorističkim organizacijama – naišao na snažnu podršku. Proglašavanje transnacionalnih narko- kartela terorističkim organizacijama Mandić je inicirao na sjednici Savjeta za bezbjednost i odbranu 7. februara prošle godine. Bilo je najavljeno da će inicijativu razmatrati na narednoj sjednici Savjeta, ali to tijelo svakako ima problem u funkcionisanju po svim pitanjima, pa stoga ne čudi što se Mandićev predlog nije našao na dnevnom redu. Iz Brisela su 12. februara prošle godine poručili da označavanje bilo koje grupe kao terorističke organizacije treba da bude sprovedeno u skladu sa crnogorskim zakonima.
Da bi se inicijativa sprovela u djelo bile bi potrebne izmjene krivičnog zakonodavstva o pranju novca i finansiranju terorizma i drugih propisa.
Inače, Mandić je taj predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp 20. januara prošle godine potpisao direktivu koja označava narko-kartele i međunarodne bande kao strane terorističke organizacije. Polemisalo se i o tome da li će se na američkom spisku naći crnogorski klanovi čije je djelovanje odavno postalo globalno poznato. U SAD ih zasad tretiraju kao transnacionalnu prijetnju.
Crnogorski klanovi, prvenstveno "kavački" i "škaljarski", odavno su prestali da budu lokalni problem Kotora ili Podgorice, postajući stalna stavka u izvještajima američke agencije za borbu protiv narkotika – DEA. Ipak, put od transnacionalne kriminalne grupe do zvanične liste stranih terorističkih organizacija, poznate kao FTO lista, popločan je specifičnim pravnim i diplomatskim preprekama, koje se rijetko javno analiziraju.
Da bi se neka grupa našla u društvu Al-Kaide ili Hezbolaha, američki Stejt department mora da dokaže tri stvari: da je organizacija strana, da koristi nasilje koje ima karakteristike terorizma i da direktno ugrožava nacionalnu bezbjednost SAD. Kod crnogorskih grupacija prvi uslov je nesporan, dok se kod druga dva vodi tiha pravna bitka. Brutalnost koju ovi klanovi demonstriraju već godinama – od bombaških napada na javnim mjestima do mučenja koja prevazilaze granice zdravog razuma – po metodologiji jeste terorizam. Međutim, američka doktrina i dalje insistira na motivu. Terorista želi da sruši državu ili promijeni njenu politiku, dok kriminalac želi da tu istu državu korumpira kako bi nesmetano zarađivao. Upravo je taj finansijski momenat ključan. Kada je u luci u Filadelfiji zaplijenjeno skoro dvadeset tona kokaina na brodu MSC Gayane, to nije bio samo policijski uspjeh, već alarm koji je aktivirao sve nivoe američkog bezbjednosnog aparata. Tada se prvi put u nezvaničnim krugovima postavilo pitanje da li ovolika količina narkotika, koja direktno razara američko društvo, predstavlja prijetnju nacionalnoj bezbjednosti koja prevazilazi obični šverc. Ako jedna kriminalna grupa ima moć da ugrozi javno zdravlje i stabilnost američkih gradova na taj način, ona prestaje da bude samo policijski problem i postaje meta nacionalne bezbjednosti.
Diplomatska težina ovakve odluke je, s druge strane, razlog zašto Vašington još uvijek oklijeva. Proglasiti klanove iz zemlje koja je članica NATO-a za teroriste bio bi presedan koji bi praktično značio priznanje da je ta država kapitulirala pred kriminalom. Umjesto takvog radikalnog koraka, SAD trenutno preferiraju Kingpin Act, odnosno crne liste Ministarstva finansija. One omogućavaju da se klanovi "udave" finansijski, da im se zamrzne svaki dolar u međunarodnim tokovima i zabrani ulazak članovima, ali bez uvođenja ratne retorike koju nosi status terorističke organizacije.
