Tinejdžeri u kandžama kriminala / - FRANK PETERS/IMAGO VIA GULIVER

Klanovi sve češće za likvidacije angažuju mlađe osobe jer ih manje koštaju: Tinejdžeri rizikuju glavu jureći mafijašku slavu

Crnogorska policija saopštila je prekjuče da traga za osamnaestogodišnjim državljaninom Sjeverne Makedonije Andrejem Tanaskovskim zbog sumnje da je 7. avgusta pokušao da ubije Budvanina Marka Ljubišu Kana, koji je u policijskim evidencijama označen kao vođa OKG "budvanska", koja blisko sarađuje sa "škaljarskim klanom".

Kan je tom prilikom lakše ranjen. Navodno se mladić koji je pucao okliznuo, pa je metak samo okrznuo kontroverznog Budvanina, koji je više puta preživio pokušaje atentata. Tanaskovski je u hotelu na čijem bazenu je pucao u Kana bio prijavljen pod lažnim identitetom kao državljanin Srbije J.G. (19).

Da se rat kriminalnih klanova ponovo zahuktao jasno je kao dan, a novitet je to da za prljave poslove sve češće angažuju jedva punoljetne mladiće, tinejdžere koji ne žale da izgube glavu za "minut mafijaške slave". Za mlade plaćene ubice klanovi izdvajaju mnogo manje novca (kako se spekuliše, maksimalno do 15.000 eura), dok prekaljeni likvidatori traže i milionske iznose (oni, nažalost, uglavnom ne promašuju). Među trojicom mladića koji su u junu u Beogradu usmrtili jednu osobu bio je čak i jedan šesnaestogodišnjak, dok su ostala dvojica imaju oko 20 godina. I za ubistvo Nikšićanina Ranka Radoševića Eskobara, koji je takođe likvidiran u Beogradu, okrivljeni su prilično mladi ljudi, među kojima je i jedna studentkinja iz Sarajeva. Iako tinejdžeri manje koštaju, to ne znači da je opala platežna moć klanova, već su u pitanju strateški interesi kriminalnih krugova.

Od lakših zadataka do likvidacija

Prema Pekićevim riječima, brojni su razlozi zbog kojih se mladi na našim prostorima odlučuju da zaplivaju rizičnim vodama kriminala.

– Siromaštvo, porodični problemi, nedostatak obrazovnih i profesionalnih prilika stvaraju mnoštvo mladih, koje klanovi lako uvlače u kriminal obećanjima o brzom novcu ili ulasku u moćne krugove. Mladi izvršioci često se angažuju za sitnije zadatke ili nasilne akcije kao test lojalnosti. Nakon toga su kompromitovani i vezani za grupu, što otežava izlazak. Greške su očekivane, ali i prihvatljive. Dok su nekada angažovani da samo priprijete ili rane metu kao znak opomene, nekada moraju ići do kraja, gdje po nalogu šefova organizovanih kriminalnih grupa, za sitan novac, moraju likvidirati žrtvu – objašnjava Pekić.

Profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici, kriminolog Velimir Rakočević, ističe da kriminalne organizacije iz više razloga angažuju osobe mlađe životne dobi za izvršenje najtežih krivičnih djela.

– Mlađim osobama je mnogo lakše manipulisati i lakše se podstiču na izvršenje krivičnih djela. Ukoliko pogledamo registrovane slučajeve poslednjih godina u svijetu, vidjećemo da postoji znatan porast izvršenja krivičnih djela ubistvo i teško ubistvo od strane tinejdžera. Vrlo mlade osobe sve češće ubijaju, bilo samostalno ili u grupi. Ove vrlo opasne pojave najlakše je objasniti činjenicom da su mladi svakodnevno izloženi scenama nasilja, čiji najbrutalniji segmenti su viralni na društvenim mrežama. Jedan broj mladih želi da imitira starije uzore u svijetu kriminala, zbog čega su vrlo pogodni kao učinioci zločina. Većina tih mladih osoba u ranoj životnoj dobi pokazuje devijantno ponašanje i nosioci organizovanog kriminala to vrlo brzo detektuju. U pripremi ovakvih zločina, iskusni kriminalci vode računa o tome da lice koje regrutuju nije poznato u sredini u kojoj se nalazi meta zločina, zbog čega su male šanse za dekonspiraciju. Mladi bi da preko noći dođu do novca i moći, zbog čega ih je lako podstaći na ubistvo. Naravno, cijena njihovog angažovanja znatno je niža u odnosu na prekaljene ubice – rekao je Rakočević za "Dan".

Predsjednik Internacionalne policijske organizacije Crne Gore, doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić, kaže da trend da klanovi sve češće koriste mladiće od 18-19 godina nema mnogo veze s padom njihove platežne moći. Kako objašnjava u izjavi za "Dan", u većini slučajeva razlog je kombinacija strateškog interesa i psihološko-socijalnih faktora koji im idu u prilog.

– Mladi su jeftiniji, ali to nije ključni motiv. Iako angažovanje mladića (poput ovog u Budvi) znači manje troškove, klanovima to nije nužno zbog štednje, već zato što su oni spremniji da prihvate zadatke za relativno male sume ili nematerijalne nagrade (status, zaštita, pripadnost). Lakša je manipulacija i kontrola. Osobe u ranim dvadesetim nemaju razvijen osjećaj dugoročnih posljedica, emocionalna impulsivnost i potreba za dokazivanjem čine ih pogodnim za riskantne zadatke, a ujedno je i smanjen rizik za vođe klanova. Mladi se šalju na prvu liniju jer su zamjenjivi i njihovo hapšenje ili pogibija ne ugrožava strukturu vođstva. Ako pogriješe ili budu uhvaćeni, lanac odgovornosti se tu prekida – objašnjava Pekić.

Nemoguće je predvidjeti ko bi mogao izvršiti zločin

Rakočević naglašava da je i u najbolje uređenim državama, i pored svih mjera koje se preduzimaju, nemoguće predvidjeti ko bi od mladih ljudi mogao izvršiti najteži zločin.

– Ukoliko ne stavimo akcenat na vaspitni i korektivni aspekt, teško ćemo se izboriti sa ovim delinkventnim oblicima ponašanja – upozorava Rakočević.

Prema njegovim riječima, neiskustvo mladih povećava šansu za grešku, ali klanovi to računaju kao normalan "trošak".

– Za njih je važnije da glavni ljudi ostanu skriveni, nego da svaki zadatak bude savršeno izveden. Nije u pitanju slabija platežna moć, već svjesna strategija. Mladi su idealni operativci za "prljave poslove" jer ih je lako pridobiti, brzo potrošiti i još brže zamijeniti, kroz prikaz kriminala kao uspjeha, kroz zadovoljenje ega skupocjenim automobilima, skupocjenom odjećom i noćnim životom, kao vidljivim simbolima moći. Klanovi i dalje imaju resurse, ali koriste generacijsku ranjivost kao alat u svom interesu. Mladi su im lako dostupni kroz mreže agresivnih navijača sklonih nasilju, uličnih bandi i lokalnih dilera. Mladi su spremni da "dokažu sebe", motivisani da izvrše zadatak i pokažu lojalnost, iako nemaju iskustva. U početku im se povjeravaju sitni zadaci, gdje počinju s dostavom, čuvanjem robe ili praćenjem meta, pa se postepeno uvode u ozbiljnije kriminalne radnje, poput zastrašivanja, ranjavanja i likvidacija – kazao je Pekić.