Tročlano vijeće na čijem čelu se nalazio Radović utvrdilo je da nema dokaza da su optuženi krivi. U obrazlaženju presude, kojem nijesu prisustvovali predstavnici tužilaštva, sudija Radović je kazao da predmetno oružje nikada nije ušlo u Crnu Goru, da oprema koja je trebalo da posluži za nasilan ulazak u Skupštinu nije unijeta u Crnu Goru i da tvrdnja da su specijalne jedinice trebale da pucaju u crnogorsku policiju nije dokazana. Pisani otpravak presude dostavljen je strankama sredinom ovog mjeseca, nakon čega je Specijalno tužilaštvo izjavilo žalbu.
Vijeće sudije Zorana Radovića, u moru dokaza, poklonilo je, između ostalog, punu vjeru iskazima svjedoka Milutina Đukanovića, Predraga Bulatovića, Gorana Danilovića, Slavena Radunovića i Nebojše Medojevića, koji su tvrdili da nikakvo okupljanje pristalica DF-a nije bilo planirano nakon zatvaranja biračkih mjesta 16.10.2016. godine. Pritom, ni optuženi Mandić ni optuženi Knežević, što je tokom postupka utvrđeno, nijesu imali komunikacije sa optuženima Eduardom Šišmakovom i Vladimirom Popovom, niti je bilo njihovih kontakata i komunikacija sa optuženima Bratislavom Dikićem, Predragom Bogićevićem, Nemanjom Ristićem, Brankom Milić, Srboljubom Đorđevićem, Draganom Maksićem, Milanom Dušićem i Kristinom Hristić, koji su takođe oslobođeni optužbe, kao ni sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem i svjedokom Mirkom Pajom Velimirovićem.
– Takođe, iz preslušanih materijala pribaljenih po MTN zaključuje se da optuženi Dikić nije imao nikakvu komunikaciju sa licima koja su navodno trebala da se okupe ispred Skupštine, odnosno nije imao nikakvu komunikaciju ni sa ostalima optuženima, niti sa osuđenim licima po presudama donijetim na osnovu sporazuma o priznanju krivice – piše u presudi.
Prvostepeni sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka Saše Sinđelića, na kojem se zasnivala optužba.
– Naime, sud iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića u dijelu gdje je opisivao poznanstvo, susrete, komunikaciju, restorane, stanove gdje su boravili on i optuženi Šišmakov, lica koja su bila prisutna na njihovim sastancima, sadržinu njihovih razgovora, nije mogao provjeriti iz ostalih izvedenih dokaza, jer pred sudom nijesu prezentovani dokazi koji bi predstavljali potvrdu ovih navoda svjedoka saradnika – ukazano je u obrazloženju presude.
Kada je u pitanju oružje koje se nalazilo u iznajmljenoj kući na Starom aerodromu, koju su iznajmili nadležni istražni organi, kako je zaključilo sudsko vijeće, jasno je da se radilo o oružju koje je uzeto na revers od Uprave policije i da se nije radilo o oružju koje je u Crnu Goru unio svjedok Mirko Velimirović.
– U prilog ovom zaključak je i video-snimak od 13.10.2016. godine, u trjanju od dvadesetak minuta, koji je odgledan na glavnom pretresu, a koji je produkt mjera tajnog nadzora po naredbi Višeg suda u Podgorici, a sud, tužioci, optuženi, njihova odbrana i javnost mogli su vidjeti groteskne scene kako svjedok Mirko Velimirović u iznajmljenoj kući u naselju Stari aerodrom nespretno pokušava da svojim mobilnim telefonom snimi oružje koje je prethodno uzeto na revers od Uprave policije Crne Gore, a koje se nalazi u frižideru (sanduku) za sladolede. Ovaj frižider pomjera lijevo-desno po prostoriji, uzima neki kabal i namotava ga, prosto djeluje kao da ne zna šta će sam sa sobom. Izlazi iz prostorije, opet ulazi u prostoriju, iz njegove gestikulacije se vidi da sa nekim komunicira na vratima prostorije, pri čemu se sa strane čuju glasovi lica koja, njemu tako zbunjenom, sufliraju šta treba da radi, a očigledno je da se radi o pripadnicima Specijalnog policijskog odjeljenja – piše u obrazloženju presude.
