Put ozdravljenja bezbjednosnog sektora i vraćanje povjerenja građana u crnogorske institucije biće dug i za one koji tu viziju žele da ostvare trnovit. Zasad ne vidim naznake da se oko toga svi akteri na političkoj sceni slažu, iako im je najveći dio retorike u predizbornim ciklusima posvećen borbi protiv organizovanog kriminala. Naprotiv. To dokazuje i blijeda podrška specijalnom državnom tužiocu Vladimiru Novoviću, pa i samom premijeru Dritanu Abazoviću. U svakom slučaju, prvi korak, koji zasad nijedan od političkih aktera nije spreman da preduzme, jeste započinjanje procesa depolitizacije, kao preduslova za sve dalje reforme nacionalnog bezbjednosnog sistema, kazao je u razgovoru za "Dan" dr Veselin Konatar, univerzitetski profesor i stručnjak za bezbjednost.
Prema njegovim riječima, hapšenje Dejana Kneževića, višestruko nagrađivanog v.d. pomoćnika direktora UP za Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala, zbog sumnje u povezanost sa jednom kriminalnom grupom, ne predstavlja nikakvu senzacionalnu vijest za širu crnogorsku javnost.
– Dugogodišnja simbioza politike, pojedinaca iz bezbjednosnog sistema i organizovanog kriminala rezultirala je rađanjem društvenog ambijenta u kome je bilo najteže dokazati ono što svi u Crnoj Gori vide i znaju. Dakle, nakon svih prethodnih hapšenja visokih državnih službenika, hapšenje pomoćnika direktora Uprave policije samo je još jedan dokaz odlučnosti specijalnog državnog tužioca i Vlade. Ali, ono što je poražavajuće i ponižavajuće u svom dosadašnjem kaleidoskopu aktivnosti vezanih za borbu protiv organizovanog kriminala jeste to da su se sva hapšenja zasnivala na dokazima iz analize sadržaja kriptovane telefonske skaj komunikacije koju je dostavio Europol, a ne na kriminalističko-obavještajnom radu domaćih službi – istakao je Konatar.
Povodom nedavne smjene direktora policije Zorana Brđanina i eventualne odgovornosti ministra policije Filip Adžića, naš sagovornik naglašava da odgovornost ministra unutrašnjih poslova, pod uslovom da su Brđaninu bile date odriješene ruke da samostalno radi i donosi odluke, može biti samo moralna.
– Mišljenje da je upliv organizovanog kriminala u policijske redove započeo dolaskom Zorana Brđanina na mjesto direktora Uprave policije nema realnog utemeljenja. Kohabitacija organizovanog kriminala i pojedinaca iz bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori, pod patronatom aktera iz svijeta politike, počela je mnogo ranije, već od druge polovine devedesetih godina 20. vijeka. O prirodi tih veza izvještavali su i najeminentniji zapadni izvori informisanja, poput američkog "Foreign Affairs". Ako se osvrnemo na razloge koji su navedeni za smjenu i sveukupni rad Zorana Brđanina na mjestu direktora Uprave policije, kao top-menadžera, od koga se mnogo više očekivalo, zaključak koji se može izvesti jeste da on ni u jednom segmentu nije pokazao liderske osobine, te da je fokus njegovog rada više bio usmjeren na sticanje simpatija neformalnih centara moći, nego na povjerene mu poslove. Za vrijeme svog mandata na mjestu direktora Uprave policije nije donio nijednu značajnu odluku kojom bi nagovijestio da je spreman da doprinese strateškom opredjeljenju Vlade da se izbori sa organizovanim kriminalom i korupcijom, što podrazumijeva i "provjetravanje" policijskih redova. Ako direktor Uprave policije ne ispunjava očekivanja građana, ne može da prati politiku Vlade i ministarstva, sasvim je prirodno da bude zatražena njegova smjena – ocijenio je Konatar.
Nedavno su objavljene jezive fotografije policijske torture koju su, navodno, pripadnici SBPOK vršili nad uhapšenima. Naš sagovornik ističe da isleđivanje uz primjenu torture prate velike etičko-pravne dileme, ne samo zbog tanke linije koja isleđivanje razdvaja od mučenja, već i zbog stepena (ne)pouzdanosti dobijenih podataka.
– Kada je riječ o ljudima koji primjenjuju torturu, praksa pokazuje da to ne rade isključivo ljudi sa psihičkim smetnjama. Torturu mogu primjenjivati i obični ljudi – isleđivači, koji možda neće uživati u tome da nanose bol ili zastrašuju, ali, inspirisani časnim motivom, to prihvataju kao nužno sredstvo. Fotografije žrtava, navodno torturisanih od strane policajaca iz SPO, koje podsjećaju na međusobna zvjerska mučenja pripadnika suparničkih kriminalnih klanova, potkrijepljene izjavama, jasno ukazuju da se radi o primjeni isleđivačkih tehnika kojima se narušavaju ljudska prava navedena u odluci Evropskog suda za ljudska prava, u koja spadaju: stajanje uz zid u iscrpljujućem položaju, pokrivanje glave stavljanjem vreća tokom ispitivanja, izlaganje buci ili pištanju, uskraćivanje sna isleđivanima tokom postupka ispitivanja, uskraćivanje hrane i vode i sl. Prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (čl. 4, stav 2), ovim se krše osnovna ljudska prava: pravo na život (član 6), pravo na nepodvrgavanje mučenju ili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju (član 7), pravo na slobodu od ropstva ili služenja (član 8), pravo na dostojno tretiranje ličnosti (član 18) itd. Ako se dokaže da su ove isleđivačke tehnike u cilju pribavljanja dokaza bile u repertoaru pripadnika SPO, sasvim je normalno da odgovornost ne treba da snose samo direktni izvršioci, već i njihovi nadređeni – naglasio je Konatar.
Prema njegovim riječima, policijska tortura u razmjerama koje se navode mogla je da se primjenjuje i prođe neopaženo, ispod radara, isključivo uz nečiji blagoslov i pokroviteljstvo, a istraga treba da utvrdi pod čijim.
