To će biti tako sve dok građani Crne Gore, bez razlike na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost, ne shvate motive, ciljeve i metodologiju rada domaćih i stranih manipulatora i razmjere štete koju trpe i odluče da na to stave tačku. Što prije to uoče, pričinjena šteta će biti manja. Rječnikom crnogorskih političara kazano: Crna Gora nema vremena da čeka, poručio je u intervjuu za "Dan" univerzitetski profesor Veselin B. Konatar, doktor nauka za oblast nauke o bezbjednosti.

Konatar

Dan

•Kako komentarišete poslednja dešavanja u vezi s trećom smjenom Zorana Brđanina s mjesta direktora policije za manje od godinu dana, a potom i s nezakonitim procesom imenovanja vršioca dužnosti direktora Uprave policije?

– Smjena već dvaput smjenjivanog direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koja je od samog starta sa stanovišta procedura bila upitna i zbog čega je dva puta vraćan na posao, sasvim je očekivana, dok tok procesa izbora njegovog naslednika na mjestu v.d. prije svega reflektuje odnose koalicije na vlasti i borbu za preuzimanje kontrole nad ključnom polugom represivnog aparata. Politički primitivizam izražen kroz nezajažljivu potrebu za kontrolisanjem policijskog aparata reflektuje poimanje njegove uloge u sveukupnom političkom životu Crne Gore, dodatno destabilizuje i demoralizuje pripadnike bezbjednosnog sistema, a samim tim utiče i na njegovu efikasnost, a klečeća mantra nove političke "elite" o bezrezervnoj vjernosti ispunjavanju zahtjeva iz agende o "evropskom putu", uz potpunu instrumentalizaciju policije, izaziva zamor i prezir građana prema prvacima i politici. U suštini, politizacija i instrumentalizacija bezbjednosnog sektora, kao Ahilove pete, svaku ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije – prije svega protiv političkog kriminala – unaprijed čini nezamislivom, a svaku najavu smiješnim političkim populizmom.

•Smatrate li da je trebalo poligrafski testirati kandidate za v.d. direktora policije?

– Naučni naziv poligrafskog testiranja je "Psihofizička detekcija obmane" i služi da se, uz princip dobrovoljnosti, mjerenjem fizioloških parametara provjeri da li neko govori "istinu". Vidimo da se u sklopu iskoraka na evropskom putu, te "naprednijeg" i "demokratskijeg" izbora "najkompetentnijeg" kandidata za v.d. direktora Uprave policije, predlaže ova vrsta testiranja, koju nijedan od prijavljenih kandidata nije odbio. Dakle, svi kandidati su pristali da im se mjere obrasci disanja, otkucaji srca, frekventnost znojenja, provodljivost krvi između organa i registruju eventualni pokušaji sabotiranja testa. Znajući dugogodišnju praksu izbora direktora policije u Crnoj Gori, razloge trenutnog unutarkoalicionog sukoba, te činjenicu da ova vrsta ispitivanja nema težinu, uvođenje poligrafskog testiranja u igru više liči na unaprijed osmišljeni dio planirane manipulacije i folklora, nego na ozbiljnu namjeru da se izabere nabolji apolitični kandidat za v.d. direktora Uprave policije. Poligraf jeste važan alat koji daje rezultate u policijskim istragama, ali u ovim okolnostima se koristi kao marketinški trik.

•Na nedavnoj sjednici Odbora za bezbjednosti i odbranu ministar pravde i šef SPO razmijenili su teške optužbe. Javnost je ostala uskraćena za informaciju da li je nadležno tužilaštvo išta preduzelo po pitanju utvrđivanja njihove eventualne krivice. Može li se očekivati boljitak kada gotovo svakodnevno svjedočimo skandalima u bezbjednosnom sektoru?

– Leksika koja je korišćena u međusobnim optužbama između ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja nešto je na šta je crnogorska javnost navikla, kao i na krajnji epilog. Teške optužbe koje ne moraju imati svoju sudsku završnicu mogu biti dozvoljene političarima, ali ne i pripadnicima policijskih struktura, posebno kada je riječ o segmentima koji se bave kriminalističko-obavještajnim radom, čiji pojedinci, kako praksa pokazuje, mogu imati neistinoljubive namjere. Podaci koje se pribavljaju kriminalističko-obavještajnim radom podložni su subjektivnom i objektivnom oblikovanju od strane onih koji ih prikupljaju, onoga od koga se dobijaju, klasifikuju i obrađuju, kao i onoga koji ih koristi, što direktno utiče na krajnji proizvod kriminalističko-obavještajnog rada i njegovu vrijednost. Motivisana neobjektivnost, za razliku od nemotivisane, opasnija je jer ukazuje na postojanje zle namjere (da se neko dovede u zabludu, diskredituje, da se našteti ugledu, zaustavi u karijeri...). U tom smislu je veoma štetna i krajnje neprofesionalna i nezakonita predaja informacija (bez obzira da li su u "sirovom" stanju ili filtrirane, kao zvanični dokument, nacrt, lična bilješka i sl.) pojedincima, grupama, kriminalnim organizacijama, stranim službama..., koji nisu na listi zakonitih konzumenata proizvoda obavještajno-kriminalističkog rada. Zato bi bilo veoma važno da o ovim optužbama pravosuđe da poslednju riječ, čime bi i javnost imala širi uvid u stvarne razloge teških međusobnih optužbi, a ujedno bi mogla i da se uvjeri u istinoljubvost policijskih službenika koji se bave kriminalističko-obavještajnim radom.