Naročito je apostrofirano da se Simović sada hapsi zbog 5.000 eura, a da nije optužen za 300.000 eura koje su mu prošle godine u isto vrijeme stavljene na teret prilikom hapšenja. Sudeći po komentarima na društvenim mrežama, oštrice kritike usmjerene su na adresu SDT-a, koje laička javnost optužuje da se ne bavi "velikim slučajevima", a da "krupne ribe", kako se najčešće navodi, hvataju samo po principu "flaj fišinga", ili ih procesuiraju za sitne prekršaje, iako "i vrapci na grani znaju da su ukrali milione".
Isti komentari nizali su se i nakon hapšenja nekadašnje direktorice Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelene Perović, koju je SDT optužilo za zloupotrebu službenog položaja i nezakonito trošenje državnog novca. Napadi na SDT na društvenim mrežama doživjeli su kulminaciju nakon što je nedavno saopšteno da je to tužilaštvo formiralo predmet protiv nekadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića zbog navodno neprijavljenih ručnih satova vrijednih do 225.000 eura. Nije teško pogoditi da veliki broj građana smatra da Đukanović treba da odgovara za mnogo ozbiljnija djela.
Uprkos očekivanjima javnosti, zakon obavezuje Specijalno državno tužilaštvo da procesuira svaku zloupotrebu od strane visokih funkcionera, pa čak i kada je u pitanju "sitan" prekršaj. U suprotnom, kako ističe Ines Mrdović, direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP), mnogi javni funkcioneri nastavili bi da arče državni novac po svijetu bez straha da će zbog toga biti procesuirani.
– Ova država je tokom godina poharana na različite načine i pojedini su bukvalno preko noći postajali milioneri, ili se žmurilo na mnoge takve milione, tako da najveća očekivanja javnosti jesu vezana za to da tužioci gone, kolokvijalno rečeno, krupne ribe i pokreću krupne slučajeve. U isto vrijeme, najveći dio građana želio bi da se poharano vrati državi, ali treba ozbiljno strahovati da se to nikada neće desiti, jer su, nakon pada DPS-a izostale suštinske reforme u pravosuđu i institucijama. Međutim, uprkos rezignaciji građana što se malo "krupnih riba" hvata u mrežu i uprkos onoj u pravnom svijetu poznatoj izreci da su zakoni paučina kroz koju prolaze velike muve, a u koju se hvataju male, ni preko jedne sumnje na zloupotrebu ne treba preći. Nadležnost SDT-a vezana je za visokopozicionirane funkcionere u zemlji i ako postoji sumnja da je neko javni novac trošio za lične ugodnosti i nezakonito, onda to treba procesuirati. U suprotnom se otvara prostor da zvaničnici, koji su dužni da postupaju po standardu dobrih privrednika, mogu komotno da troše javni novac radi ličnih ugodnosti širom Crne Gore i dalje – od Rima i Pariza, do Njujorka i Tokija. Mislim da nijedan javni funkcioner nakon ovih slučajeva ne može a da se ne zapita ko je sledeći na kome će se kola slomiti, jer se ne zna šta od prijava stiže u SDT – kazala je Mrdović za "Dan".
Ona ukazuje i da se stiče utisak da su neki od poslednjih slučajeva određivanja pritvora i ekspresnih puštanja na slobodu otvorili pitanje da li u našoj zemlji postoje privilegovana osumnjičena lica (pa čak i osuđena, u pogledu upućivanja na izdržavanje zatvorskih kazni).
– Ukazaću da je odlukom bjelopoljskog suda jedan adolescent bio u pritvoru oko šest mjeseci zbog krađe torbice u kojoj je bio telefon vrijedan 130 eura i još 70 eura gotovine, dok je sama torbica vrijedjela pet eura. Ili na jedno lice iz Bara koje je provelo pet mjeseci u pritvoru zbog obične krađe, dok je drugo bilo u pritvoru 14 mjeseci zbog imovinskog delikta, za šta je ombudsman utvrdio povredu pritvaranja. Dakle, višemjesečni pritvori bez problema se određuju neznanima, a javnost se s pravom pita da li je tako i kada su moćni u pitanju – istakla je direktorica Akcije za socijalnu pravdu.
