Riječka nahija / -SRđA BOLJEVIć

Mještani traže izlazak iz zone nacionalnog parka: Riječka nahija diže bunu 13. jula

Mještani sela iz Riječke nahije 13. jula će podići seosku bunu i blokirati magistralni put Podgorica–Cetinje na Carevom lazu ukoliko im Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) ne omoguće izlazak iz Nacionalnog parka Skadarsko jezero i ne daju garancije da to područje neće potpasti pod dodatne režime zaštite u okviru UNESKO programa.

To je za "Dan" najavio Žarko Janković, predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Drušići–Prevlaka, gdje je i pokrenuta peticiju za izlazak iz zone nacionalnog parka dijela teritorije od Biškog repa do Rijeke Crnojevića i od Karuča do Žabljaka Crnojevića, koju je dosad potpisalo preko 400 građana.

Mještani sela iz ovog područja kazali su za "Dan" da se stotine hiljada kvadrata njihove privatne imovine nalazi u zoni nacionalnog parka i da im je zbog režima zaštite ugroženo pravo na mirno uživanje svoje imovine, te da zbog nemogućnosti da obnavljaju kuće i grade nove objekte, te da koriste svoje privatne šume, njihova imanja postaju prašume, dok sela ostaju pusta usljed ograničenja da se bave bilo čime. Tvrde da su godinama ugnjetavani i onemogućavani da koriste svoju imovinu, a Janković poručuje da to više neće dozvoliti.

– U Crnoj Gori je 13. jula 1941. počeo ustanak protiv fašističke okupacije. Ukoliko do 13. jula ne dobijemo potvrdu da izlazimo iz nacionalnog parka, kompletna Riječka nahija će ovog 13. jula dići seosku bunu i sad ćemo da se borimo protiv nacionalnog parka. Poručujem premijeru Spajiću i predsjedniku Milatoviću neka budu spremni i nek znaju – kad se digne Riječka nahija, nema toga ko nam može stati na crtu. Nećemo se povući jednog metra. Blokada će biti na Carevom lazu, na glavnom putu Cetinje–Podgorica. Nećemo dozvoliti da nas ugnjetavaju. Ovo su gradili naši đedovi i prađedovi – poručio je Janković, dodajući da ta oblast nije Skadarsko jezero, već Rijeka Crnojevića.

Mještanin sela Drušići Filip B. Lopičić kazao je da je za njih apsolutno neprihvatljiva bilo kakva UNESKO zaštita, jer su njihova sela ostala nerazvijena po svakom pitanju upravo zbog toga što su u nacionalnom parku. On je objasnio da je potez od Rijeke Crnojevića do Biškoga repa i od Karuča do Žabljaka Crnojevića uglavnom u privatnom vlasništvu, ali da vlasnici imovine ne mogu da urade ni puteve do svojih imanja jer je i to zabranjeno u nacionalnom parku.

– Ne smijemo jedno drvo da uberemo na našem imanju, ne smijemo ništa da gradimo, a oni kažu da je to održivo. Ne znam za koga, vjerovatno za njih jer za to primaju platu. Pojedini vlasnici imaju po stotinu hiljada kvadrata zemlje, a, osim što plaćaju državi poreze, od toga nikakve koristi nemaju. Apsolutno ne mogu da iskoriste tu zemlju. Smatram da treba da se razvijamo, a ne da živimo kao što je živio moj pradjed u 18. vijeku. On je tako živio jer je tako morao, a mi u 21. vijeku ne moramo – istakao je Lopičić.

Podvukao je da peticijom traže da se skrate granice nacionalnog parka i da iz njega izađe dio teritorije.

– Ako ne prihvate naše zahtjeve, krenućemo u blokadu saobraćajnica. Ovo je totalno neodrživo. UNESKO je za nas totalno neprihvatljiv i za to nema nikakve priče. Drugo je da smo mi izgrađeni. Neka nam dozvole da se razvijamo nekih 10–15 godina, pa neka tada dovedu UNESKO i nacionalni park – rekao je Lopičić.

Mitar Vukotić iz Dodoša kazao je da u tom mjestu ne postoji nijedan kvadrat zemlje mještana koji nije u nacionalnom parku. On je upozorio da se stanovništvo iseljava jer "ne mogu ekser ubosti a da im ne dođe inspekcija".

– Tu je bilo petoro braće u dvije sobe. Trebalo je da se šire. Ljudi su mogli jedino da krše zakon, da grade preko noći. Što se tiče puteva, nijedna teška mašina ne može da uđe u nacionalni park. U selu Dodoši na popisu 1961. imali smo više stanovnika nego Budva, preko hiljadu ljudi. Danas imamo 12 mještana – naglasio je Vukotić.

On je istakao da u Dodošima ima 114.000 kvadrata zemljišta, ali da ništa od toga ne može da koristi.

– Od Dodoša do Vranjine nije bilo dva-tri stabla, sve je bila obradiva površina. Danas je to prašuma jer nema nikoga u selu da to obrađuje, dvije-tri porodice drže stoku, i to je sve. Bukvalno su ljudi iseljeni iz Dodoša. Otkako smo put proširili, počeli su ljudi da se vraćaju, renoviraju kuće, bave se turizmom. Smatramo da ovo područje ima veliki turistički potencijal jer ovdje sezona traje mnogo duže nego na Primorju. Mi sa aktivnim turizmom počinjemo u martu i sezona nam se završava u novembru – objašnjava Vukotić.

Mještanka Drušića Nadežda Dragojević Lalić dala je zajednici 1.500 kvadrata svoje zemlje da bi se proširio put kroz njeno selo. I dok su mještani spremni da ulažu sopstvena sredstva, kako u vidu novca, tako i u vidu zemlje, u razvoj putne infrastrukture i vodovoda, s druge strane, kako poručuju, nemaju nikakvu podršku vlasti.

Dragojević Lalić za "Dan" kaže da je njihov zahtjev da se jezero svede u prirodne granice.

– Treba ljudima, u granicama normale, dozvoliti da sagrade kuću, bungalov i da se nečim zanimaju, a ne da vise po ulicama, sjede po kafićima i kladionicama. Prostor je pogodan za razvoj turizma, stočarstva, poljoprivrede, vinogradarstva... Moja sestra i ja iznad Rijeke Crnojevića imamo 100.000 kvadrata zemlje. Šta imamo od toga? Samo da plaćamo porez – naglasila je Dragojević Lalić.

Ona smatra da je potrebno da se ulaže u taj kraj i da treba da im dozvole prirodni razvoj.

– To su generacije naših predaka stvarale, održavale i nama ostavile u nasljedstvo. A sada, osim što plaćamo porez, nikakvu korist nemamo – rekla je Dragojević Lalić.

Iz NPCG su za "Dan" saopštili da su upoznati sa zahtjevima pojedinih mještana sela Drušići tokom sastanka održanog krajem aprila ove godine, na kojem su izrazili nezadovoljstvo ograničenjima koja proističu iz statusa zaštićenog područja Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Kako su nam kazali, troje mještana tada im je ukazalo da ne mogu da koriste svoja imanja u skladu sa svojim potrebama i interesima, te su iznijeli zahtjev za isključenje dijela teritorije – od Biškog repa do Rijeke Crnojevića – iz obuhvata Nacionalnog parka.

Spremni da posreduju i pomognu

Iz NPCG su kazali da razumiju zabrinutost i osjećaj nepravde koji izražavaju mještani Riječke nahije, posebno kada je riječ o korišćenju privatne imovine unutar granica Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Naglašavaju da režimi zaštite koji važe, posebno u zonama strože zaštite, mogu podrazumijevati ograničenja u pogledu gradnje, krčenja zemljišta, korišćenja šumskih resursa i slično, a sve u cilju očuvanja prirodnih vrijednosti od nacionalnog i međunarodnog značaja.

Iz Parkova su kazali da ovakva ograničenja ne bi trebalo da znače potpuno onemogućavanje života ili razvoja turizma u tim područjima i da su spremni da pomognu mještanima u koracima koji su potrebni za ostvarivanje ovih prava. Poručuju da pitanje naknada ili poreskih olakšica prevazilazi nadležnosti NPCG.

– I sami smatramo da je to pitanje koje zaslužuje ozbiljno razmatranje na nivou državne politike. NPCG su spremni da pokrenu inicijativu i budu aktivan posrednik ka nadležnim institucijama kako bi se ispitala mogućnost uvođenja olakšica, kompenzacionih mehanizama ili razvojnih fondova za lokalne zajednice koje trpe ograničenja u korišćenju imovine zbog režima zaštite – poručili su iz Parkova.

Mještanima su tada pojasnili da privatna imanja mogu koristiti u skladu sa zakonima o zaštiti prirode i o nacionalnim parkovima, kao i u skladu sa Prostornim planom posebne namjene za NP Skadarsko jezero (2001), uz poštovanje zonacije zaštićenog područja.

– Nakon navedenog sastanka, JP NPCG je imalo dodatne individualne kontakte – putem telefona i direktnih razgovora – sa drugim mještanima sa područja Rijeke Crnojević, koji su se samoinicijativno javljali. Tom prilikom iskazane su dvije ključne zabrinutosti sa njihove strane: da mještani sa kojima je prethodno održan sastanak nijesu legitimni predstavnici svih mještana Riječke nahije i da postoji protivljenje inicijativi za eventualno isključenje ovog područja iz granica Nacionalnog parka – tvrde iz NPCG.

Naglasili su da, uprkos pozivima na sastanak, nisu dobili odgovor od mještana, te da i dalje nemaju uvid u sadržaj i obim peticije.

– Kada je riječ o zahtjevima za preispitivanje granica Nacionalnog parka, ističemo da se radi o kompleksnom pitanju koje zahtijeva zakonski utemeljenu proceduru i sveobuhvatnu stručnu analizu. Potencijalne promjene granica moguće su isključivo ako su zasnovane na temeljnim podacima i činjenicama koje su obuhvaćene dokumentom revizije Studije zaštite za NP Skadarsko jezero – poručili su iz NPCG, uz napomenu da ostaju otvoreni za dijalog i saradnju sa lokalnim stanovništvom i svim nadležnim institucijama u cilju pronalaženja rješenja koja usklađuju potrebe lokalne zajednice sa imperativima zaštite prirodnog nasljeđa.

NPCG: UNESKO program ne bi predvidio dodatna ograničenja

Govoreći o UNESKO zaštiti NP Skadarskog jezera, iz NPCG pojašnjavaju da je u toku realizacija projekta "Sliv Skadarskog jezera – prekogranični rezervat biosfere".

Kazali su da je na sastanku sa mještanima Drušića razgovarano i o mogućem uključivanju Skadarskog jezera u UNESKO program "Čovjek i biosfera" (MAB), te da im je tada pojašnjeno da se rezervati biosfere zasnivaju na principima pomenutog programa, koji ne predstavlja oblik pravne zaštite i da program ne podrazumijeva uspostavljanje novih zaštićenih zona, niti uvodi dodatna ograničenja ili zabrane u postojećim područjima.