U velikom broju tih slučajeva crnogorska javnost svjedočila je blagim kaznama koje su izricane počiniocima krivičnih djela, koje su najčešće bile ispod zakonskog minimuma čak i za teška krivična djela. Da li se radilo o zloupotrebi ovog instituta, čija je primjena u prethodnoj godini i prvom kvartalu ove godine znatno opala, odgovor su dali evropski partneri, koji su crnogorskom pravosuđu uputili smjernice da se izmijene kriterijumi, pojača kaznena politika i broj sporazuma smanji na minimum kako bi ovaj institut ostvario svoju svrhu.
Iako su mnogi pravnici smatrali da nagodbe sa tužilaštvom doprinose afirmaciji "brze pravde", u praksi se to pokazalo mnogo drugačije. Da je došlo do drastičnog pada u primjeni sporazumnog priznanja najbolje pokazuje podatak da je, za razliku od prethodne dvije godine, u kojima je zabilježeno tek nekoliko zaključenih sporazuma, u 2019. godini donijeto čak 157 odluka, a u 2016. bilo ih je 54.
Advokat Lazar Aković podsjeća da je sporazum o priznanju krivice uveden 2009. godine u crnogorski Zakonik o krivičnom postupku, s ciljem da dovede do bržeg okončanja krivičnog postupka i smanjenja troškova u slučajevima u kojima su nastupile višemilionske šteta po budžet.
U razgovoru za "Dan" navodi da mu nije poznat tačan podatak u kojoj mjeri u Crnoj Gori branioci svojim klijentima–okrivljenima predlažu sporazume, a posmatrajući iz ugla odbrane, on smatra da je taj institit vrlo koristan, posebno u onim situacijama kada je okrivljeni s moralnog aspekta spreman da se suoči sa svojom krivicom i da za nju odgovara, odnosno, kada je pritiješnjen dokazima tužilaštva i svjestan da bi i bez priznanja bio oglašen krivim, ali da bi tada slijedila daleko teža kazna.
– U oba slučaja benefit za okrivljenog je očekivanje da bude što je moguće blaže kažnjen, dok je, s druge strane, pravosuđe na dobitku jer na ovaj način efikasno rješavajući predmete skraćuje nerijetko dugo trajanje procesa i ponekad znatno otežano utvrđivanje krivice okrivljenog – kazao je Aković.
Prema podacima SDT-a, u izvještajnoj 2024. godini zaključen je jedan sporazum u jednom predmetu sa jednim fizičkim licem zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a Krivičnog zakonika Crne Gore, poslije podizanja optužnice. Sporazum je zaključen 29.3.2024. godine nakon podizanja optužnice, a okrivljeni je osuđen na godinu i po zatvora. Sporazum u toku izvještajne godine nije usvojen, niti je donijeta odluka od strane Višeg suda u Podgorici.
U 2023. godini specijalni tužioci su zaključili ukupno četiri sporazuma o priznanju krivice u tri predmeta, od čega dva sporazuma sa fizičkim licima i dva sporazuma sa pravnim licima. Viši sud u Podgorici je presudom usvojio tri sporazuma, dok je jedan predloženi sporazum sa fizičkim licem u postupku pred nadležnim sudom, koji je i u izvještajnoj 2024. godini ostao u radu pred nadležnim sudom.
Advokat Zdravko Begović je podsjetio na stav evropskih partnera i smjernice koje su nam uputili ograničavajući nas u primjeni ovog instituta. On navodi da su sporazumi uglavnom zaključivani sa Višim državnim tužilaštvom kada je u pitanju krivično djelo iz oblasti krijumčarenja narkotika.
– Dok su se spremale te smjernice, VDT je zastalo sa odlučivanjem o predlozima za nagodbe i tek u poslednjih par mjeseci, koliko sam upućen, zaključi se tek poneki sporazum, i to vrlo sporadično. Specijalno tužilaštvo već odavno ne zaključuje takve sporazume, da li zbog svoje prakse, potrebe ili zbog nezainteresovanosti stranaka, tek sporazuma nema – kazao je Begovoć.
Kako je dodao, tužilaštvo je podiglo kriterijume i mnogo su rigorozniji nego ranije, i u tome vidi razglog opadanja interesovanja okrivljenih za sklapanje sporazuma.
– Kaznena politika u tom dijelu prilično je pooštrena, pa se za količinu opojne droge za koju je trebalo zaključiti sporazum sada predviđa mnogo veća kazna od one koja je ranije izricana. Sada se uglavnom stranke odlučuju da postupak vode pred sudom jer su te smjernice dovele do toga da sporazumi gube na težini i vrlo rijetko se sklapaju – rekao je Begović.
