Na stranu to što su mnoge zamjerke opravdane, činjenica je da su se pojedine partije iz vlasti i opozicije prekjuče ujedinile da ospu paljbu po Markoviću i zatraže njegovu ostavku upravo iz partijskih i ličnih interesa, a ne iz želje za pravdom, koja, opšta je ocjena, mnogo kasni, zapravo nikako ne stiže.
Opozicija je Markoviću spočitala selektivnost u radu, tvrdeći da tužilaštva procesuiraju samo ljude bliske bivšoj vlasti i da se ponašaju kao da nakon 2020. godine nijesu vršena krivična djela. S druge strane, dio vlasti oštro zamjera Markoviću što svoju funkciju nije iskoristio da se stave lisice na ruke sadašnjim i nekadašnjim visokopozicioniranim funkcionerima DPS-a. Žalba SDT-a u predmetu poznatom kao "Državni udar" dodatni je grijeh zbog kojeg je Marković pao u nemilost onih političara koji su bili optuženi u tom slučaju.
Pojedini poslanici pozvali su vrhovnog državnog tužioca da podnese ostavku, na šta je on odgovorio da su kritike poslanika rezultat činjenice da se na rad tužilaštava ne može uticati. On je pozvao poslanike da iniciraju njegovu smjenu ako su nezadovoljni njegovim radom.
Već neko vrijeme spekuliše se da je vrlo moguće da će biti predložena smjena šefa tužilaštva ukoliko sam ne podnese ostavku. Razlozi za to, kako se komentariše, upravo su političke prirode. Ostaje da se vidi da li će biti pokrenuta inicijativa za smjenu Markovića, koji je svakako izgubio veliki dio povjerenja koje mu je pruženo prilikom imenovanja za vrhovnog državnog tužioca, zbog čega je, prema mišljenju stručne javnosti, upitan i njegov legitimitet.
Doskorašnji član Tužilačkog savjeta i predsjednik UO Instituta "Alternativa" Stevo Muk pojasnio je da Skupština može da ne usvoji godišnji izvještaj o radu tužilaštva, ali da to nema neposredne posledice.
– Jasno je da su se poslanici interesovali samo za njima bitne predmete i da su vrhovnog državnog tužioca kritikovali i zbog postupaka drugih tužilaštava. Očigledno je iz jučerašnje rasprave na nadležnom odboru i u Skupštini da iza interesovanja za rad tužilaštva ne stoje konkretna pitanja, a posebno ne u vezi s navodima iz godišnjeg izvještaja, već da se ključni prigovor, makar dijela poslanika, odnosi na postupanje tužilaštva u predmetima koji se odnose na pojedine poslanike ili ljude iz njihovih političkih partija. Pri tome, nelogično je i neopravdano da se ljutnja i bijes zbog odluka Specijalnog državnog tužilaštva predstavljaju kao odgovornost vrhovnog državnog tužioca. Potrebno je da i jedna i druga strana, i Skupština i VDT, odgovorno pronađu mjeru između želje za kontrolom tužilaštva i želje VDT-a da ne odgovara bilo kome. Sada je najvažnije da se opravdane ocjene i preporuke prevedu u zaključke Skupštine, bez obzira na to da li će izvještaj o radu tužilaštva biti usvojen ili ne – istakao je Muk.
Kad je u pitanju eventualni postupak za razrješenje vrhovnog državnog tužioca, pojašnjava Muk, Tužilački savjet utvrđuje predlog za razrješenje vrhovnog državnog tužioca, a Skupština ga razrješava na isti način na koji ga je i birala.
– Tužilački savjet sve odluke donosi sa najmanje šest glasova. Teško je očekivati da državni tužioci, kojih je petoro u TS, donesu takvu odluku i da im se u tome pridruži još jedan član van reda tužilaca. Podsjećam da još uvijek nisu izabrani svi članovi Tužilačkog savjeta, a da je jedini netužilački član predstavnik Ministarstva pravde – kazao je Muk.
