Praksa je pokazala da takvo postupanje državnog organa koji vodi istragu nerijetko za posledicu ima odugovlačenje sudskih postupaka, odlaganje ročišta, ali i neobjektivnu sliku u javnosti da su advokati za to krivi.
– Postupci organizovanog kriminala ne počinju pred sudom, već pred tužilaštvom, gdje se u saradnji sa specijalnim policijskim timom prikupljaju dokazi, na osnovu kojih se vrši izviđaj i vodi istražni postupak. U toj fazi postupka okrivljeni i njihovi branioci, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, imaju pravo da traže uvid, razmatranje i kopiranje spisa, kako bi ravnopravno učestvovali u postupku. Međutim, u praksi tužioci često to ne omogućavaju odbrani. Iz tog razloga branioci nakon podizanja optužnice podnose sudu zahtjev za uvid, razmatranje i kopiranje spisa predmeta, kako bi se upoznali sa dokazima na osnovu kojih je podignut optužni akt, što za posledicu često ima odlaganje rasprava za ispitivanje zakonitosti optužnica, kako bi se u sudskom postupku odbrani omogućilo da se izjasni na dokaze tužilaštva – objašnjava u razgovoru za "Dan" Stanković Mugoša.
Netransparentnost tužilačke istrage, dodaje naša sagovornica, odbranu čini nedjelotvornom jer se u tužilačkom postupku ne može izjasniti o tužilačkim dokazima, čime se krše elementarna prava odbrane. Ovi propusti, kako ističe, pokušavaju se ispraviti u krivičnom postupku pred sudom, što nerijetko doprinosi prolongiranju sudskih postupaka.
– Dešava se i da uz optužnicu budu dokazi koji nijesu relevantni za sudski postupak, što se utvrdi tek nakon što budu spovedeni, bez obzira da li se radi o materijalnim dokazima ili o svjedocima. Na dužinu trajanja postupaka utiču i kadrovski problemi, to jest promjene sudijskog vijeća u toku postupaka, kao i nedovoljan broj sudnica, zbog čega su sudije vremenski ograničene u smislu trajanja pretresa – ukazala je Stanković Mugoša.
