Da li je masakr na Cetinju mogao biti spriječen? Ko je u institucionalnom lancu odgovoran što lice sa mentalnim problemima nije hospitalizovano prije nego što je počinilo krvavi pir u kom je života lišilo 12 osoba, među kojima i dvoje nedužne djece? Mogu li ostavke čelnika bezbjednosnog sektora riješiti problem, ili bi tim činom makar pokazali da posjeduju moralnu i profesionalnu odgovornost? Kako se moglo dogoditi da u toku novogodišnjih praznika na Cetinju bude raspoređeno svega devet policajaca? Sva ova i još mnoga druga pitanja nameću se proteklih dana nakon što je Crna Gora zanijemila pred još jednom stravičnom tragedijom. Prošla su tri dana žalosti zbog masovnog ubistva na Cetinju, ali žalost ne može proći. Niti se smije ćutke preći preko pitanja s početka teksta, kao što se nipošto ne smije ignorisati urgentna potreba za korjenitim reformama sistema kako bi se spriječile eventualne nove tragedije. Kao što se sistem mora mijenjati, jer je već nekoliko puta pao na najvažnijim ispitima, tako se mora mijenjati i svijest građana. Počnimo od samih sebe tako što nikad nećemo zatvarati oči pred bilo čijim neprihvatljivim ponašanjem, makar to bile i osobe iz našeg najbližeg okruženja. Nasilni, agresivni, previše povučeni, čudno mirni, naoružani, drogirani, pijani... Moramo ukazivati nadležnima na takve ljude u našem okruženju i na njihove neprihvatljive postupke... "Znakove pored puta" ne smijemo skrivati i ignorisati jer je i to mogući put da spasimo nečiji život. Život nekog djeteta možda zavisi baš od našeg odgovornog postupka. To uvijek treba da imamo na umu... Da nam se tragedije ne bi ponavljale.
Mnogo je ovih dana bilo priče i o postupanju policije u noći masovnog ubistva na Cetinju... Da li je sve urađeno da masovni ubica Aco Martinović bude spriječen da nakon kafane "Velestovo", gdje je započeo svoj krvavi pir, nastavi da sije smrt na još četiri lokacije u gradu?!
Predsjednik Internacionalne policijske organizacije (IPO Montenegro) i doktor nauka iz oblasti bezbjednosti Ivan Pekić ističe da se postupanje policije u noći zločina na Cetinju može ocijeniti tek nakon analize njihovih radnji.
– U takvim situacijama mogući propusti policije obično se ogledaju u nekoliko ključnih aspekata: brzina reakcije – da li je policija brzo odgovorila na dojavu o incidentu i stigla na mjesto događaja na vrijeme kako bi spriječila eskalaciju? Policija je nakon dojave o incidentu poslata na pogrešnu lokaciju, što je rezultiralo gubljenjem vremena za pravovremenu reakciju na incident. Prikupljanje dokaza – jesu li osigurali mjesto zločina na odgovarajući način? Komunikacija i koordinacija – da li su sve nadležne službe bile dobro informisane i koordinirane tokom krizne situacije? Loša komunikacija je usporila i otežala postupak, pa smo tek u jutarnjim časovima saznali koliki je broj žrtava. Postupanje prema osumnjičenom – da li je nakon opsade objekta gdje se krio ubica bilo mogućnosti da se on liši slobode – kazao je Pekić u izjavi za "Dan".
Prema njegovim riječima, ako postoje dokazi ili percepcija da je tragedija rezultat institucionalnih propusta, nedovoljne koordinacije ili neadekvatnog djelovanja, onda zahtjevi za ostavke mogu biti opravdani.
– Ostavka može služiti kao čin odgovornosti i moralni čin u društvu koje očekuje promjene, kako bi se izbjegle slične tragedije u budućnosti. S obzirom na to da ni nakon prethodne tragedije na Cetinju nijesmo imali moralnih ostavki od prethodnih rukovodilaca u sektoru bezbjednosti, teško da ćemo to i sada vidjeti. Međutim, ako nije dokazano da su čelnici direktno odgovorni, ili ako su institucije radile u skladu sa zakonima i procedurama, onda se postavlja pitanje da li bi nečija ostavka riješila korjenite probleme. U tom slučaju, fokus bi trebalo da bude na reformama i jačanju sistema bezbjednosti, kako bi se preduprijedile slične situacije. Važno je da se ovi zahtjevi razmatraju kroz objektivnu analizu činjenica i u kontekstu šire odgovornosti sistema, a ne samo pojedinaca. Ako postoje dokazi da policija nije ispunila neku od ovih dužnosti, tada se može govoriti o propustima. Konkretne informacije o tome gdje su propusti bili mogu se analizirati kroz izvještaje, izjave svjedoka ili video-zapise, ukoliko postoje. Bez dodatnih informacija o detaljima incidenta, teško je donijeti objektivan zaključak – rekao je Pekić.
Naglašava da je jedan od ključnih problema nedovoljan broj policajaca na dužnosti u trenutku zločina.
– Svega devet službenika pokrivalo je područje cijelog Cetinja, grada sa oko 15.000 stanovnika, što je ubici dalo prostora da izvrši višestruko ubistvo na pet različitih lokacija u kratkom vremenskom periodu, a što je klasičan primjer definicije masovnog ubice. Ovi propusti ukazuju na ozbiljne nedostatke u organizaciji i djelovanju policije, sudstva i zdravstva, kao i na neuspjeh sistema u prepoznavanju i adekvatnom reagovanju na prijetnju koju je izvršilac zločina predstavljao – istakao je Pekić.
Dva masovna zločina za vrlo kratko vrijeme, oba na Cetinju, otvaraju i pitanje psihičkog oporavka društva, ne samo građana crnogorske prestonice, već čitave Crne Gore, jer ovakve tragedije ostavljaju ogromne posledice po mentalno zdravlje, naročito mladih ljudi.
Psiholog Radmila Stupar Đurišić smatra da je veliko pitanje da li mi kao društvo želimo da ozdravimo.
– Tuga i bol, praćeni razočaranjem i ljutnjom, vremenom će smanjiti intenzitet, kao i svaki put dosad. Povjerovaćemo da nijesmo ništa mogli uraditi i da je to nesretna sudbina ničim neizazvana od naše strane, odnosno da nijesmo ništa mogli uraditi da to spriječimo. Veliko je pitanje da li mi kao društvo želimo da ozdravimo, odnosno meni važnije pitanje je da li nam je ovo Cetinje dovoljno da priznamo da moramo drugačije, ili treba da se desi novi zločin da bismo krenuli u sveukupnu izmjenu zakona koji bi se primjenjivali podjednako prema svim građanima – kazala je Stupar Đurišić za "Dan".
Pitali smo je i kakve će posledice po društvo imati serija užasnih tragedija koje su se dogodile u našoj zemlji i u najbližem okruženju.
– Desilo se za doček Nove godine da žena sa djetetom u rukama viče na okupljene sugrađane da joj se sklone da ona priđe bliže zaštitnoj ogradi jer je njen muž pod zaštitom američke ambasade. I to je sve ponavljala ispred pripadnika policije, koji nisu ništa uradili. I ljudi i policija će potpuno prestati da reaguju na pravdu i nepravdu i samo će se sklanjati od onih bučnih i grubih, jer u ovoj zemlji nije baš jasno ko sve ima čiju zaštitu. Ne zna se ko sve ima oružje i ko sve ne pije propisane ljekove. Mi koji se bavimo djecom mjesecima upozoravamo da je od maja djeci ispod 14 godina jasno da mogu da urade šta god žele jer nijesu odgovorna, a mi odrasli još se nismo dogovorili kako ćemo spriječiti, odnosno prevenirati da brzo rastuće vršnjačko nasilje po školama ne preraste u događaje sa smrtnim ishodom. Razmišljanje tipa "gledam svoja posla", "nije do mene" i "ja ne mogu ništa povodom toga" dovešće do neprijavljivanja suspektnih vidova ponašanja, koja onda neće biti procesuirana i liječena, pa se neće spriječiti neki događaji. Na Cetinju su već dva čovjeka iskoristila momenat da se osvete onima za koje su mislili da su krivi za njihovu životnu nesreću. Mnogo odraslih ljudi i dosta djece u našoj zemlji živi od kockanja, sitnih prevara i od uspjeha koje im je neko nekim vezama završio. Kada realnost života zakuca na njihova vrata i uvide da bez mnogo poštenog rada i velikih odricanja ne mogu steći blagodati o kojima maštaju jer su ih vidjeli preko društvenih mreža, biće veoma ljuti, nezadovoljni, odnosno nesrećni. Da li ćemo čekati da današnja nesrećna djeca ili odrasli ljudi koji ne prihvataju da su oni morali bolje da bi im bilo bolje dođu do oružja i presude nam svima, ili ćemo priznati da nije dobro i da nismo dobro, te da odmah počnemo da se mijenjamo, vrijeme će pokazati –naglasila je Stupar Đurišić.
A tokom jučerašnjeg dana Uprava policije Crne Gore bila je prinuđena da se reagovanjem brani od optužbi lidera GP URA Dritana Abazovića, a potom i snimcima od objave jednog portala.
Abazović je, gostujući na jednoj televiziji, ustvrdio da se masovni ubica Aco Martinović u noći zločina u jednom trenutku umiješao u grupu policajaca. Kako je rekao, Martinovića u jednom trenutku nijesu mogli da razlikuju od inspektora jer je bio u tamnoj jakni i svi su se pomjerali u sličnom prostoru.
– Onda su dva izvanredna momka, dva policajca, primijetila da od svih tih kolega to lice ne priča ni sa kim i, jednostavno, na jedan povik on je počeo da bježi – kazao je Abazović.
Uprava policije demantovala je tvrdnje lidera GP URA, nazvavši ih netačnim, neistinitim i malicioznim. Tvrde da su ubicu locirali i izolovali na otvorenom prostoru, gdje je, kako navode, u većem prečniku oko njega napravljen obruč i on je bio opkoljen, za šta postoje materijalni dokazi – snimak sa kamera termovizije i snimak s jedne nadzorne kamere.
Kasnije su iz UP reagovali i na objavu snimka na jednom portalu, uz komentar da je policija, u pokušaju da demantuje Abazovića, objavila skraćenu verziju snimka iz noći kada je trajala potraga za masovnim ubicom na Cetinju.
Kako su ponovili iz UP, ubica je bio opkoljen sa svih strana.
– U datim okolnostima, na užoj lokaciji mini blokade ovog prostora, bilo je angažovano preko 100 policijskih službenika, te je ovaj cjelokupni događaj mogao biti viđen sa obližnjih objekata, a zabilježen je, kako smo prethodno i naveli, i termovizijskom kamerom, te nadzornom kamerom sa obližnjeg objekta, koji je materijal u izvornom obliku dostavljen medijima – naveli su u reagovanju.
