Njihovi iskazi nalaze se u spisima predmeta protiv Podgoričanina Marka Martinovića, koji je optužen za učestvovanje u razbojništvu. On je uhapšen i određen mu je pritvor, u kojem se i dalje nalazi po odlukama Višeg suda u Podgorici i Apelacionog suda.
Svjedoci I.S. i T.S. ispričali su da su kritičnog dana ušli u zlataru koja se nalazi u Ulici Miljana Vukova, kako bi kupili burme. Kada su ušli u objekat, primijetili su iza prodajnog pulta jednog muškarca koji je na glavi imao kapuljaču. I.S. je zaključio da je taj čovjek prodavac, pa ga je pozdravio, da bi se nakon toga taj čovjek njemu i T.S obratio riječima: "Lezite dolje, pljačka je u toku". Dodao je da je potom vidio da to lice preskače prodajni pult i da prilazi njemu i T.S., držeći pištolj. Tada im je iznova naredio da legnu. Oboje su postupili po naređenju, pa su legli na pod, okrenuti stomakom i glavom prema podu, sa raširenim rukama ispruženim iznad glave. Tada ih je razbojnik poprskao sprejom po licu, zbog čega su im oči suzile i pekle ih, a vid im je bio ograničen. Pljačka je, prema riječima svjedoka, trajala kratko, do pet minuta. Oni su sve vrijeme ležali na podu, glavom okrenuti prema dolje, a razbojnik je više puta prolazio prskajući ih sprejom. U jednom trenutku neko je rekao "odoše", nakon čega su ustali.
Svjedok N.T., koja u zlatari radi kao prodavac, ispričala je da je kritičnog dana radila od jutarnjih sati, a da je između 16 i 17 časova pošla u prostoriju iza prodajnog pulta da se odmori. Na mjestu za prodaju ostala su dvojica zaposlenih. Na slušalicama je slušala muziku kada su iznenada u prostoriju u kojoj je bila ušla dvojica muškaraca. Jedan ju je poprskao sprejom po očima, zbog čega nije mogla jasno da vidi ni njih ni dalja dešavanja. Primijetila je da jedan od tih muškaraca ima kraću bradu, da nosi naočare crne broje, ne zna da li za vid ili za sunce. Drugi je na glavi imao kačket. Obojica su odmah počeli da im prijete i više puta su rekli "pucaćemo", "sjedite dolje" i "pobićemo vas sve". Ona je zbog tih prijetnji pomislila da oni kod sebe drže pištolje, ali ih nije vidjela, jer su je više puta poprskali sprejom po očima. U jednom trenutku razbojnici su joj uzeli telefon, a ona je tražila da ga vrate, ali su ga bacili na pod. Zna da su opljačkali zlataru i da su im sve oduzeli, ali kako je bila poprskana sprejom, te njihove radnje nije mogla dobro da uoči. N.T. je kazala i da pljačkaše ne bi mogla prepoznati, a po naglasku tih lica smatra da nisu iz Podgorice, ostavljajući mogućnost da je jedan od njih iz Srbije, jer mu je naglasak bio drugačiji. Ispričala je da su razbojnici od nje i dvojice njenih kolega tražili ključeve od sefova i pitali ih gdje su pare, ali da im ona nije ništa dala, jer nije ni znala gdje se novac nalazi. Dok su ta dvojica razbojnika bili u zlatari, čula je kako u zlataru ulaze mušterije koje su htjele da kupe burmu, ali su razbojnici i njih poprskali sprejom, a to zna jer je čula vrisak žene.
I dvojica zaposlenih koji su u momentu pljačke bili za prodajnim pultom na isti način su opisali pljačku. Oni su ipak uspjeli da kod jednog od razbojnika vide pištolj sa prigušivačem. I njima su napadači odmah naredili da legnu na pod, prskajući ih sprejom po očima više puta.
