Sud je zaključio da su upravni organi svojim dugotrajnim i neefikasnim postupanjem prouzrokovali višegodišnju neizvjesnost i štetu tužiocima, dodaje se u saopštenju.

Tužbu je podnijelo sedam članova ove porodice, pravni nasljednici imovine koja je njihovom porodičnom prethodniku oduzeta 1952. godine eksproprijacijom, navodi se.

Vrhovni sud je utvrdio da je do povrede prava na suđenje u razumnom roku došlo zbog neefikasnog postupanja upravnih organa države.

Prije svega, Komisija za povraćaj i obeštećenje Podgorica je, iako je postupak pokrenut još 2004. godine, tek 2012. donijela prvo rješenje, a zatim je tokom godina donosila odluke koje su više puta poništavane, uz višegodišnje zastoje i nepoštovanje zakonskih rokova.

Takođe je ocijenjeno da je i Komisija za žalbe u postupku za povraćaj imovinskog prava i obeštećenje doprinijela produžavanju postupka stalnim vraćanjem predmeta u ponovni postupak, bez obezbjeđivanja njegovog pravovremenog okončanja.

Sud je zaključio da članovi porodice Vratnica nijesu doprinijeli odugovlačenju postupka, već da su naprotiv, više puta  podnosili pravne ljekove zbog „ćutanja administracije", ali su ipak bili prinuđeni da godinama čekaju na rješenje o svojim pravima.

Vrhovni sud je odlučio da je država Crna Gora dužna  da svakom od tužilaca na ime naknade nematerijalne štete isplati po 2.000 eura zbog dugog čekanja  i neizvjesnosti. Uz to, mora isplatiti zakonsku zateznu kamatu od 484 eura na ime troškova postupka, dok je zahtjev da se dosudi još po 2.000 eura odbijen  kao previsoko postavljen.

Vrhovni sud je posebno naglasio da su ovim ponašanjem nadležnih organa povrijeđena prava garantovana članom 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno pravo na odlučivanje u razumnom roku. Sud se pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, ističući da i upravni postupci poput ovoga moraju biti okončani bez nepotrebnog odlaganja, posebno kada utiču na imovinska prava građana, zaključuje se.