O tome da li je riječ o propuštenoj razvojnoj šansi ili o projektu koji je svjesno zaustavljen za "Dan" govori dr Goran Komar, istraživač koji je među prvima ušao u taj podzemni sistem i pokrenuo inicijativu za ispitivanje njegovog hidropotencijala.
– Još kao mladi istraživač počeo sam da proučavam Orjen i njegovo podzemlje. Tada nijesmo imali ni znanja ni opreme za ozbiljna istraživanja. Situacija se promijenila krajem osamdesetih, kada sam preuzeo upravljanje PSD "Subra" iz Herceg Novog. Sa Dejanom Verigom iz Igala započeo sam speleološka istraživanja u Kamenskoj planini i sve smo sami finansirali – kaže Komar i dodaje da je devedesetih godina prošlog vijeka pitanje vodosnabdijevanja bilo je jedno od ključnih političkih tema u Herceg Novom. On tvrdi da je već tada znao da zaleđe Herceg Novog, posebno više kote južnih padina Orjena, može ponuditi rješenje.
– Bilo je logično tražiti otvore pukotina i pećina na liniji stalnih i povremenih izvora. Duž Jadrana su takva mjesta već rješavala probleme vodosnabdijevanja. Vjerovao sam da i ovdje leži rješenje – ističe on i dodaje da se prelomni trenutak dogodio 1993. godine, nakon razgovora sa Todorom Vukosavljevićem iz Kuta, koji je ukazao na pećinski otvor u blizini kuće Bijelovića u Gornjim Sasovićima.
– Nakon dva neuspjela pokušaja pronašli smo uzak ulaz, zaklonjen blokom stijene. Ušli smo u ulaznu dvoranu. Naredne dvije godine vraćao sam se u Marinu pećinu i osluškivao snažan tok vode u dubini. Kada sam se uvjerio da je aktivan tokom cijele godine, 1995. obavijestio sam tadašnju direktoricu hercegnovskog "Vodovoda", Biljanu Dabetić. Ona je jedina iz tog preduzeća do danas stigla do pećine – kaže Komar.
Na inicijativu Biljane Dabetić, hidrogeolozi iz Podgorice pokrenuli su istraživanja tokom ljeta 1995. godine.
– Radilo se bez medijske pažnje. U završnoj kampanji probijena je štolna duga oko 12 metara, koja je vodila do većih šupljina ispunjenih vodom, dužine oko 40 metara. Ipak, bilo je jasno da nijesmo zahvatili glavni tok. Snažna voda ležala je ispod nas, u dubini krečnjaka – tvrdi Komar.
Dejan Verigo je tada izveo zaron do dubine od četiri i po metra i registrovao vertikalni kanal iz kojeg navire voda. Uprkos tome, u avgustu 1995. godine donijeta je odluka o potpunom prekidu istražnih radova.
Početkom dvijehiljaditih formiran je Revizioni tim hercegnovskog "Vodovoda", koji su činila trojica univerzitetskih profesora iz tri bivše jugoslovenske republike. U radu je učestvovao i Komar.
– Za stručnjake je postojanje takozvane "Morinjske rijeke" u dubini Orjena bilo nesporno. Cilj je bio projekat hidrotehničkog tunela u akviferi Kuti–Bunovići, kojim bi se zahvatile te vode – kaže on i otvara pitanje političke pozadine odluka.
– Dozvoljavam mogućnost da su ranije odluke o prekidu istraživanja bile politički motivisane, u interesu plana snabdijevanja primorja putem Regionalnog vodovoda. Herceg Novom je možda uskraćena šansa da definiše sopstveno izvorište pitke vode na koti od 305 metara nadmorske visine – tvrdi Komar.
