Na prvi pogled nas penzionere je asocirao na države sjevera Evrope, tzv. “države blagostanja”. Po nama, podjednako kada su u pitanju penzioneri i zaposleni u Crnoj Gori, velika je vjerovatnoća da su sa ovakvim izjavama, a posebno kada se radi o pitanjima kojima se bavio Socijalno savjet koji dan ranije u pogledu izmjena Zakona o radu, malo ko je zadovoljan. Naime, danas zaposleni čak više nego penzioneri, imaju mnogo više razloga za zabrinutost nakon predloga Fiskalne strategije od strane Vlade Crne Gore kojom je predviđeno da se prepolove izdvajanja zaposlenih koja se tiču doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje i svedu na svega 10 procenata, te da se potpuno ukinu izdvajanja poslodavaca za iste namjene. Budući da se navedenim predlogom bitno mijenjaju uslovi za sticanje, a time, što je još važnije dovodi upitanje utvrđivanje visine visine penzije budućih penzionera ukoliko ove izmjene budu usvojene, logično je bilo da Socijalni savjet razmotri ovaj predlog i da o svojim nalazima i predlogu, utemeljenim na stručnoj analizi, obavijesti javnost Crne Gore.
Budući da se navedeni predlog nije uopšte našao na dnevnom redu Socijalnog savjeta, podjednako formalno i suštinski posmatrano, teško da o poboljšanju socijalnog dijaloga uopšte može biti riječi na način kako to saopštava ministarka Nišić. Kako smo u proteklom period u više navrata ministarki Nišić, te čelnicima Vlade, države i Fonda PIO nudili stručnu pomoć baziranu na ekspertske analize i projekte u pogledu reforme penzionog i socijalnog sistema, posebno njegovog segmenta koji se tiče funkcija Fonda PIO, najbolje da krenemo iz početka, a pitanje na koje se u ovom saopštenju fokusiramo je da li nam i kome ovakav Savjet uopšte treba. Tako, npr. kada je riječ o istaknutom intenzitetu i kvalitetu socijalnog dijaloga i "koristi” koje se time stiču, dovoljno ja da samo "uđemo" na sajt Savjeta gdje nećemo naći bukvalno ništa od vjerodostojne potvrde tog silnog rada, dnevnog reda sastanaka, možda stručnu analizu ili obrazloženje predloga koji Vlada razmatra i upućuje Parlamentu na usvajanje, predlog odluke, zaključak, zapisnik i slično, osim skeniranih "analitičkih kartica" za koje ne znamo čemu služe. Čak što je još gore, članovi tima koji u socijalnom dijalogu zastupaju Vladu, kako to stoji na sajtu Savjeta, su oni iz prethodnog saziva, prema vremešnom podatku sa sastanka 22. decembra 2022. godine. Za razliku od tada po staroj izreci "kadija te tuži, kadija ti sudi", ako je suditi prema podacima iz medija u sadašnjem sazivu Savjeta osam predstavnika Vlade čine četiri ministra i četiri državna sekretara, koji time prvo sebe "posavjetuju" i nakon toga na Vladi potvrđuju sami sebi svoje odluke.
Ovim je jasnije da je čitav socijalni dijalog već godinama osmišljen na način da siromašni, a to su penzioneri i većina zaposlenih, ostanu u siromaštvu, a da se kvazi preduzetnici i razni drugi domaći i bjelosvjetski "rentijeri" do daljeg bogate upravo od rada siromašnih. Nasuprot tome, možemo argumentovano braniti stav da zaposleni u Crnoj Gori stvaraju daleko veću novostvorenu vrijednost od naknade koje dobijaju zauzvrat u formi plate. Ako pogledamo penzije, kako se stvari odvijaju posljednjih mjeseci, posve je jasno da je došlo do bespovratnog urušavanja međugeneracijskog sklada (solidarnosti).
Stvari se dodatno komplikuju time što se navedenim predlogom o ukidanju doprinosa poslodavcma daju olakšice čak i kada to oni nisu tražili, ali ih rado prihvataju, s tim da sindikati nisu moćni da to spriječe, a radnicima se nerijetko prijeti kada se odlučuje o potrebi da se poštuju njihova osnovna prava. U tom smislu da bi Savjet opravdao svoje postojanje dodatno pitanje koje se tiče svrhe njegovog postojanja je šta treba mijenjati u socijalnom dijalogu sa državom; bolje reći između države, sa jedne i sindikata i poslodavca, sa druge strane?
Cijelo reagovanje pročitajte na: www.penzioneri2022.me .
