Drugi predstavljaju unutarregionalni odnosi, koji su opterećeni potrebom pojedinih država da se miješaju u političke odnose drugih i time krše princip suvereniteta. Pored toga, jasna je razlika u ekonomskoj razvijenosti i spoljnopolitičkim orijentacijama država regiona. Konačno, treći predstavljaju vanregionalni odnosi. Uticaj vanregionalnih aktera posebno je vidljiv u ovom regionu, koji predstavlja prirodni most između Istoka i Zapada. Sudar spoljnopolitičkih interesa tri velike države utiče i na spoljnopolitičku orijentaciju država regiona. Formalno, države su okrenute zapadnim vrijednostima, ali suštinski pojedini politički subjekti svoje delovanje vezuju za uticaj Ruske Federacije i njene politike u ovom regionu, kazao je u intervjuu za "Dan" doktor političkih nauka Nikola Banićević, predavač na Humanističkim studijama Univerziteta "Donja Gorica".
Kako biste ocijenili trenutno stanje regionalne politike – da li je region danas stabilniji politički nego prije desetak godina ili se samo suočava sa drugačijim izazovima?
Sve tri pomenute vrste odnosa utiču na to da je region u konstantnoj relaciji između nestabilnosti i relativne stabilnosti. Danas je stabilniji iz razloga što su neke od država članice NATO-a, druge su blizu članstva u EU, a treće su u ovom procesu. Pripadnost većim bezbjednosnim, političkim i ekonomskim integrativnim cjelinama učiniće ovaj region stabilnijim u budućnosti. Nekada su izazovi za region bili vezani za sukobe širih razmjera, poput onih iz 1991. i 1998. godine. Danas je opasnost od ovih bezbjednosnih rizika znatno manja, ali su na snazi novi, poput različitih oblika organizovanog kriminala, političke i ekonomske nestabilnosti. Nestabilnost u pograničnim regionima, kao što su MENA i Bliski istok, stvara opasnost od ilegalnih migracija. Geostrateški odnosi na svjetskom nivou mogu dovesti do ugrožavanja energetske bezbjednosti. Konačno, region je danas stabilniji, međutim konstantno opterećen političkom nestabilnošću i vanregionalnim uticajima.
Koliko su unutrašnje političke podjele u pojedinim zemljama regiona faktor koji oblikuje regionalne odnose i utiče na ukupnu stabilnost?
Unutrašnje političke podjele su prirodna pojava i proizvod višestranačkog političkog sistema. Po pravilu, politički pluralizam treba da doprinese snaženju demokratskog društva. Međutim, na prostoru Zapadnog Balkana političke elite često zloupotrebljavaju različitosti po svim osnovama u društveno-političkoj zajednici. Politički subjekti imaju različite pristupe integrativnim procesima. Ne postoji strateški pristup rješavanju društveno-ekonomskih problema, već se oni koriste za dnevnopolitičke obračune između subjekata. Sve navedeno utiče na političke podjele koje su oštro izražene i često zarobljene u nacionalističkim i hegemonističkim narativima. Ovakvo djelovanje političkih subjekata predstavlja faktor nestabilnosti regiona.
Međutim, za regionalnu stabilnost važna je činjenica da su neke države, poput Crne Gore, Albanije i Sjeverne Makedonije, članice NATO-a, te da se države regiona kreću ka članstvu u EU. Uzimajući u obzir navedeno, može se reći da je region relativno stabilan, uz povremenu pojavu političkih kriza, koje zasad ne mogu u većoj mjeri uticati na njegovu destabilizaciju.
U kojoj mjeri regionalna bezbjednost zavisi od domaćih političkih elita, a u kojoj od uticaja spoljnih aktera poput EU, SAD, Rusije ili Kine?
Regionalna i međunarodna politika država zapadnog Balkana zavisi od kretanja i stavova nacionalnih političkih elita, posebno onih koje čine vlast. Uzmimo odnos tih država prema EU i NATO partnerstvu. Svaka vlast u državama zapadnog Balkana proklamovala je EU integracije kao jedan od spoljnopolitičkih prioriteta. Međutim, različit je stepen rada i zalaganja aktuelnih vlasti u državama, kao i pogleda EU na njih. Crna Gora je lider u tom procesu, a slijedi je Albanija, što se kao činjenica čuje i iz krugova EU odgovornih za proširenje. Obje države imaju određen politički i društveni konsenzus po ovom pitanju i članice su NATO-a.
Velike države vide Zapadni Balkan kao region od značaja za svoje spoljnopolitičke ciljeve. SAD imaju snažan diplomatski, vojni i ekonomski uticaj na ovaj region, posebno kroz saradnju država u NATO-u ili kroz partnerske programe i bilateralnu vojnu saradnju. Zapadni Balkan privlači značajne američke investicije i poslovanje međunarodnih korporacija, posebno u tehnologiji, potrošačkim proizvodima, energetici i infrastrukturnim projektima.
NR Kina kroz inicijativu "Pojas i put" u Crnoj Gori, Srbiji i BiH realizuje značajne projekte u oblasti izgradnje putne i hidroenergetske mreže, kao i eksploatacije ruda. Evidentno je i pružanje različitih vidova kreditnih usluga. Sankcije prema Ruskoj Federaciji uticale su na smanjenje njenog uticaja u ovom regionu, ali je on i dalje prisutan. Ekonomski je bio najvidljiviji kroz učešće u radu naftne industrije u Srbiji, kao i u maloprodaji naftnih derivata. Srbija i Ruska Federacija imaju potpisane sporazume o vojno-tehničkoj saradnji. Njeno prisustvo ima za cilj ne samo širenje sopstvenog uticaja, već i sprečavanje širenja uticaja EU, SAD i NATO-a.
Zaključno, velike države vide prostor Zapadnog Balkana kao svoju interesnu sferu uticaja, utičući na bezbjednosnu dinamiku, ali i na nacionalne i unutarregionalne političke odnose.
