Prvi korak u realizaciji "Barometra 26" uključuje konsultacije sa parlamentarnim strankama. Premijer je već održao sastanke sa predstavnicima Pokreta Evropa sad, iz koga i sam dolazi, i Albanskog foruma, što ukazuje na njegovu namjeru da uključi manjinske zajednice i osigura što širi konsenzus. Naredni koraci podrazumijevaju razgovore sa predstavnicima nevladinih organizacija i institucija, što je odraz namjere da se u proces integracija uključi što veći broj relevantnih aktera.
Dok glavni cilj platforme – zatvaranje 30 pregovaračkih poglavlja do 2026. godine – deluje pohvalno, njeni pojedini aspekti izazivaju skepsu i kritike.
Iako je platforma osmišljena kao baza za okupljanje svih relevantnih društvenih aktera, njen uspjeh zavisi od četiri ključna stuba, od kojih su tri već prepoznata kao problematični.
Prva i najvažnija tačka platforme podrazumijeva konsultacije sa parlamentarnim strankama, što bi trebalo da obezbijedi da "Barometar 26" dobije potencijal da postane ključni instrument za mobilizaciju političke i društvene energije u Crnoj Gori. Ali, to već na samom početku nailazi na značajne izazove.
Na primjer, predsjednik Skupštine Andrija Mandić, kao jedna od ključnih figura u političkom životu Crne Gore, nije pokazao interesovanje za ovu platformu, što može oslabiti njen legitimitet i umanjiti šanse za uspjeh.
Dobri poznavaoci političkih prilika ocjenjuju da je inicijativa pokušaj da se uspostavi novi oblik saradnje između eurocentričnih političkih subjekata. Ovaj pristup je pohvalan, ali će njegov uspjeh zavisiti od sposobnosti premijera Spajića da premosti duboke političke podjele i obezbijedi podršku i parlamentarne većine i opozicije. Bez širokog konsenzusa, ova platforma bi mogla postati još jedna u nizu propuštenih prilika za evropsku budućnost Crne Gore.
Druga tačka odnosi se na koordinaciju između institucija, ali ovdje dolazi do otvorenog sukoba između premijera Spajića i predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića. Premijerov stav da predsjednik države nema nikakve veze sa evropskim integracijama dodatno komplikuje situaciju, budući da evropske integracije zahtijevaju koordinaciju između različitih nivoa vlasti.
Ovaj pristup stvara utisak o političkom rivalstvu koje ugrožava državni interes. Umjesto saradnje, javnost svjedoči rastućem distanciranju između ključnih institucija, što se može odraziti na kredibilitet države u očima Evropske unije.
Treća tačka se odnosi na dijalog sa nevladinim sektorom i institucijama, što je formalno pohvalno. Međutim, prethodna iskustva pokazuju da ovi razgovori često imaju simboličan karakter, bez suštinskog uticaja na donošenje odluka. Skepticizam izaziva činjenice da je Spajić u prošlosti favorizovao jednostrano donijete odluke, što dovodi u pitanje iskrenost njegovog pristupa dijalogu.
Uključivanje nevladinih organizacija i stručnjaka mora biti suštinsko, a ne deklarativno. U suprotnom, platformu će pratiti kritike zbog nedostatka transparentnosti i kompetentnosti.
