Diplomatsko dobro jutro na sve četiri strane

Crna Gora, kao mala država na Balkanu, kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i članica NATO-a, suočena je sa sve složenijim globalnim odnosima i političkim pritiscima koji dolaze iz različitih pravaca.

Nedavna dešavanja, uključujući povratak Donalda Trampa na vlast u SAD, podršku koju je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović uputio Ukrajini, glasanje i za rezolucije SAD i za rezoluciju EU o Ukrajini u Ujedinjenim nacijama, iako je njihov sadržaj drugačiji, otvaraju pitanje da li ovakav pristup spoljnoj politici gradi kredibilitet države, ili je u pitanju strategija koja može dovesti do gubitka povjerenja ključnih međunarodnih partnera.

Tradicionalno, odnosi između SAD i Evropske unije igraju ključnu ulogu u formiranju globalne politike. Iako su u proteklim godinama ti odnosi prolazili kroz različite faze, ostali su stub zapadne diplomatije. Međutim, nakon Trampovog povratka u Bijelu kuću ponovo su se javile određene tenzije između SAD i vodećih evropskih država, naročito po pitanju odnosa prema Rusiji i Ukrajini.

Zelenski poručio Milatoviću: Hvala na podršci

Crna Gora se u takvim okolnostima našla u delikatnoj situaciji - s jedne strane, podržava zapadnu koaliciju, dok, s druge strane, nastoji da ne pokvari odnose ni sa jednom od dvije najznačajnije strane u toj relaciji. To se ogleda i u činjenici da Crna Gora u Ujedinjenim nacijama podržava evropske rezolucije, ali istovremeno želi da zadrži dobre odnose sa Vašingtonom, čak i u situaciji kada američka administracija mijenja pristup.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je, u skladu sa zvaničnim stavovima EU, jasno podržao Ukrajinu. To je bio očekivan korak, jer se Crna Gora već godinama usklađuje sa evropskom politikom sankcija prema Rusiji, ali možda i nepotreban. Crna Gora u ovom trenutku nije prioritet za američku administraciju, ali bi mogla doći u situaciju da je Trampova administracija počne percipirati kao zemlju koja bezuslovno slijedi evropsku politiku, što bi moglo uticati na određene aspekte bilateralne saradnje.

Jedan od najvećih izazova crnogorske spoljne politike jeste nedostatak dosljednosti. Dok se na jednoj strani teži potpunoj usaglašenosti sa EU, s druge strane se često pokušava ostaviti utisak dobre volje i prema drugim akterima. U praksi, ovakav pristup može biti problematičan jer može dovesti do gubitka povjerenja međunarodnih partnera.

Prestati sa nedosljednostima

Kako je za "Dan" nedavno izjavio bivši diplomata Miodrag Lekić, Crna Gora nema jasno definisanu spoljnu politiku. On je naglasio da se mora prestati sa nedosljednim potezima i da se država mora fokusirati na strateške ciljeve. Slično je ocijenila i Gordana Đurović, koja je istakla da je usaglašavanje sa evropskim vrijednostima ključno, ali da to mora biti praćeno jasnim diplomatskim strategijama, a ne improvizacijama.

Crna Gora ne može sebi dozvoliti da bude percipirana kao država koja stalno mijenja stavove, u zavisnosti od toga ko je trenutno na vlasti u državama sa statusom velikih sila. Upravo ta nedefinisanost može uticati na ukupan imidž države, što može usporiti integracione procese, ali i ugroziti bilateralne odnose.

Crna Gora je u geopolitički osjetljivom položaju: mora održavati jasnu usaglašenost sa EU, ali mora biti i oprezna u svojim odnosima sa SAD, naročito sada kada je Trampova administracija ponovo na vlasti i unosi novu dinamiku u globalnu diplomatiju.

Pokušaj da se svidite svima može biti privremeno rješenje, ali na duge staze izvjesno donosi probleme. U međunarodnim odnosima su kredibilitet i konzistentnost ključni faktori. Ako Crna Gora nastavi da vodi spoljnu politiku po principu "dobro jutro na sve četiri strane", postoji rizik da je veliki međunarodni akteri počnu smatrati za nepouzdanog partnera. A u svijetu diplomatije jednom izgubljeno povjerenje teško se vraća.