Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li je taj rok prije svega politička poruka usmjerena ka domaćoj i međunarodnoj javnosti, ili realna projekcija zasnovana na mjerljivom reformskom učinku. Činjenica da je do kraja 2026. planirano zatvaranje još 21 pregovaračkog poglavlje čini naredni period ključnim testom kredibiliteta evropskog procesa. Eventualni neuspjeh otvorio bi pitanje da li bi i samo članstvo 2028. automatski bilo odloženo.
Da 2028. kao godina pristupanja EU više zvuči kao politička poruka, nego kao realan cilj zasnovan na objektivnim pokazateljima o stanju reformi, smatra Nikoleta Đukanović, docent na Univerzitetu "Donja Gorica".
– Sa jedne strane, Brisel šalje poruku o novoj dinamici proširenja iz geopolitičkih razloga; žele da pokažu da proces i dalje funkcioniše, posebno u svjetlu ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku. S druge strane, vlasti u Crnoj Gori taj datum koriste kao alat za političku mobilizaciju, predstavljajući ga kao izvodljiv, iako u praksi nema dovoljno dokaza da se reforme sprovode onim tempom i kvalitetom koji bi omogućili članstvo. Objektivno, ključni reformski procesi stagniraju: institucije su i dalje politizovane, vladavina prava gotovo da ne postoji, borba protiv korupcije je selektivna, a javna uprava ostaje pod snažnim partijskim uticajem – kazala je Đukanović za "Dan".
Kako je istakla, ako se evropska integracija shvata kao proces stvarne transformacije društva, onda je 2028. teško dostižna.
– Ukoliko se, međutim, tretira kao geopolitička odluka da se nagrade najnaprednije zemlje u regionu, onda datum može ostati simboličan, ali će to značiti kompromis na štetu kvaliteta demokratije – dodala je Đukanović.
Naša sagovornica je naglasila da je moguće da vlasti pokušaju zatvoriti poglavlja formalno, uz političku podršku pojedinih članica EU, ali bez ozbiljnih i dubokih reformi, što će biti više simulacija napretka nego pravi iskorak ka članstvu.
Po njenom mišljenju, ukoliko do kraja 2026. ne dođe do zatvaranja većine poglavlja, to svakako otežava scenario članstva do 2028. godine, ali ne znači nužno i automatsko odlaganje.
– Evropska unija sve više koristi fleksibilne političke pristupe kada je riječ o proširenju, posebno u kontekstu novog strateškog narativa o potrebi integracije Zapadnog Balkana iz bezbjednosnih i geopolitičkih razloga. U tom smislu, mogući su modeli koji uključuju postepenu integraciju, fazni ulazak u jedinstveno tržište ili neki drugi institucionalni model "polučlanstva", koje ne podrazumijeva punopravno članstvo, ali omogućava političku vidljivost i određene koristi. Dakle, ako se ne ispune svi tehnički uslovi, ali postoji politička volja u EU i minimalni prag reformi u Crnoj Gori, članstvo se ne mora nužno odložiti, ali može biti uslovljeno dodatnim postpristupnim mehanizmima kontrole – kazala je Đukanović.
Naglašava da treba biti realan.
– Takvi modeli članstva ne bi bili priznanje uspjeha, već kompromis zbog političke stabilnosti u regionu. A to nije scenario koji bi građani Crne Gore trebalo da dožive kao pobjedu, već kao upozorenje da je suštinska reforma izostala – zaključila je Đukanović.
