Time je otklonjena mogućnost unutarpartijskog odmjeravanja snaga i kongres će se održati u znaku očekivanja da Joković dobije i treći mandat na čelu partije.

Istoriju SNP-a obilježili su brojni unutarstranački sukobi. Od 2001. godine, kada je SNP napustio njegov prvi predsjednik Momir Bulatović i formirao Narodnu socijalističku stranku, preko 2006, kada je partiju napustio njen istaknuti funkcioner Zoran Žižić i osnovao Demokratsku stranku jednistva, sve do 2014. godine, kada iz SNP-a istupaju Milan Knežević i Predrag Bulatović i formiraju Demokratsku narodnu partiju. Godinu kasnije, to čini frakcija partije predvođena Aleksom Bečićem, koja je tada osnovala Demokrate. Izvjesno je da se i u ovoj godini desio još jedan unutarpartijski raskol iz kojeg će se nastati novi politički subjekt.

SNP je na parlamentarnim izborima 1998. godine dostigao svoj istorijski maksimum – 35,62 odsto podrške birača i 29 poslaničkih mandata. To je bio period kada je partija važila za jednu od ključnih snaga na političkoj sceni Crne Gore. Međutim, svaki naredni izborni ciklus pokazivao je postepeno slabljenje. Od kongresa do kongresa, od jednih izbora do drugih, broj glasova i poslaničkih mjesta neumoljivo je opadao. Dvadeset pet godina kasnije, na izborima 2023. godine, rezultat je sveden na svega 3,13 odsto podrške i dva mandata u okviru koalicije. Sama razlika između tih brojki pokazuje kako je nekada dominantna partija izgubila gotovo cijelu biračku bazu.

Šćekić povukao kandidaturu za predsjednika SNP: Časnije je ustati i otići, nego ostati i pristati na prevaru

Taj pad nije samo statistički podatak već i pokazatelj dubinskog procesa u kojem je SNP od važnog političkog faktora postao marginalna politička organizacija. U pitanju je drastičan primjer urušavanja partijske infrastrukture, ideološke prepoznatljivosti i veze sa građanima. Stranka koja je u jednom periodu bila utočište za ogroman broj birača i utemeljivač opozicionog d‌jelovanja, vremenom je doživjela unutrašnje raskole, osipanje kadrova i gubitak prepoznatljivog političkog profila. Rezultat toga je činjenica da danas kongres dočekuje sa jednom kandidaturom za predsjednika i bez stvarne unutarpartijske konkurencije, što je slika homogenizacije oko sadašnjeg rukovodstva, ali i dokaz slabljenja demokratske dinamike unutar same partije.

Današnji kongres zato nosi dvostruku simboliku. S jedne strane, očekuje se da Vladimir Joković potvrdi dominaciju u partijskoj hijerarhiji i učvrsti se kao lider koji će SNP predvoditi i u narednom periodu. S druge strane, izborne brojke iz prošlosti i sadašnjosti podsjećaju da se partija nalazi u kontinuiranom padu, da od kongresa do kongresa gubi snagu i da pred sobom ima ozbiljan izazov – kako povratiti izgubljeno povjerenje građana. U tom smislu, današnji skup u Podgorici nije samo izborna formalnost, već i trenutak suočavanja sa surovom realnošću političkog slabljenja koje traje već četvrt vijeka.