U njihovoj percepciji, snažan pojedinac, koji je sposoban da bez mnogo premišljanja donosi odluke i nameće red, predstavlja jednu vrstu rješenja za hronične probleme sa kojima se Crna Gora suočava – od korupcije i političkih podjela, do ekonomske nesigurnosti i opšteg osjećaja društvenog haosa. Ta idealizacija autoriteta nije nova pojava, već decenijama prisutan fenomen u našem društvu, koji se redovno vraća u određenim trenucima, a najčešće onda kada institucije djeluju nemoćno, a pravda sporo, i kada se građani osjećaju prepušteni sami sebi.
Idealizacija "čvrste ruke", prema mišljenju Mirze Krnića iz Pokreta Preokret, predstavlja kombinaciju našeg mentaliteta, vaspitanja, istorijskog nasljeđa i osjećaja bespomoćnosti, koji bi, po autokratskom modelu, trebalo da riješi neko drugi.
– Dakle, naše lične probleme niko neće riješiti ukoliko to sami ne uradimo. To bi trebalo da bude politička lekcija koju je doslovna svaka dosadašnja vlast pokušavala da onemogući. Sve ovo govori da smo mi i dalje u pretpolitičkom društvu, da nismo baš najbolje razumjeli demokratiju, a da politička elita to debelo koristi, ili bolje reći zloupotrebljava, gazeći po nadi i očekivanju građana da zaista dođu dugo očekivane promjene nabolje – kazao je Krnić za "Dan".
Kako je istakao, mi već 35 godina živimo u društvu nepravde, gdje imamo klasu privilegovanih i klasu obespravljenih, i ta razlika se ubrzano uvećava.
– Gledanje unazad je dobro da bismo razumjeli zašto smo danas tu gdje jesmo, ali ne ako tražimo samo izgovor za to zašto nešto ne može i zašto je danas onako kako jeste. Građani moraju da uzmu stvar u svoje ruke, izađu iz apatije i sami kreiraju društvo kakvo većina nas želi: pravedno, uređeno, empatično, progresivno i bogato – istakao je Krnić.
Kako je dodao, treba nam jasna odgovornost u politici i čvrst mandat onima koji hoće da sprovedu ono što je javni interes.
– Poenta je da onaj ko je lider, ili još bolje lideršip sastavljen od kompetentnih ljudi, sprovodi viziju koja je na korist ove države, ali i oni moraju biti omeđeni zakonima i odgovornošću. Ali, poenta je da građani treba da se oslobode i pruže im snagu koja je potrebna da sprovedu svoje zamisli – rekao je Krnić.
Naš sagovornik smatra da je sve mimo toga bježanje od odgovornosti, što na površinu izbacuje slabe lidere, koji na kraju ne učine mnogo.
– Dakle, po prirodi stvari neko na kraju upravlja političkim procesom, a idealno bi bilo da to bude multidisciplinaran i samosvjestan tim, pa ako neko u tom timu odskoči energijom i kreativnošću, to može biti na korist zajednici ako je njegov ili njen rad podložan kritici, provjeri, a postoji jasan sistem odgovornosti koji bi spriječio stvaranje autoritarnih tendencija, koje, na kraju, pored toga što čine društvo neslobodnim, umanjuju i njegov potencijal. To bi bio optimalan balans između lideršipa i zajednice – zaključio je Krnić.
