– Zato su mnogi zabrinuti, neki čak i s pitanjem – da li se svijet ruši. Očigledno se ne ruši, već nastaje novi. I to umjesto starog koji je već bio dosta urušen, i to u mnogim bitnim segmentima – kaže Lekić u intervjuu za "Dan".

On naglašava da je dosta krupna međunarodna igra u ovom trenutku da bi Crna Gora nepromišljeno uskakala u sve to.

– Međutim, baš zato što se radi o krupnim događajima, crnogorska država ne bi trebalo da statira čekajući nekog inostranog nalogodavca koji će joj dati instrukcije za dalje ponašanje. Takav metod je, nažalost, karakterisao nekoliko prethodnih vlada stvarajući zaista od naše države prilično mučnu sliku ogoljenog protektorata. Sada ni uvježbana pjesmica u obliku Pavlovljevog refleksa o ideološkoj odanosti evroatlantskim vrijednostima u momentu unutrašnjeg evroatlantskog pucanja, vjerovatno postaje neugodna. Uostalom, Evropska unija i Ukrajina su prezentovale jednu rezoluciju, a SAD drugu, u nekim bitnim pitanjima oko rata u Ukrajini dosta različito. Zato umjesto pretjeranih kalkulacija treba nastalu situaciju pažljivo pratiti i nastojati da se u vrhu države definiše ozbiljna i konzistentna spoljna politika zasnovana na principima i interesima naših građana – kaže Lekić.

• Nastale procese mnogi vezuju za novi kurs SAD i njenog novog predsjednika Trampa? Posebno u odnosu na rat u Ukrajini?

– To je tačno, radi se o novoj američkoj politici, velikom zaokretu koji je Tramp najavio u svom programu tokom izborne kampanje.

Za sada su u centru pažnje njegovi spoljnopolitički stavovi, očigledno sa veliki posljedicama na svijet. Posebno njegova politika prema Ukrajini i Bliskom istoku. Iza toga se kriju novi i direktni američki odnosi sa Rusijom, indirektni i sa Kinom, odnosi sa Evropskom unijom, odnosno sa evropskim zemljama, sve do učvršćivanja odnosa sa arapskim svijetom. Nije slučajno da se najvažniji međunarodni sastanak proteklih sedmica, a na kojem su učestvovali i Rusi, odražao u Rijadu, u najznačajnijoj arapskoj državi.

(FOTO) Darmanović: Tramp ulazi u Bijelu kuću jači nego ranije; Lekić: Izlaz iz globalne krize može se pronaći kroz obnovu multilateralizma

• Da li dijelite mišljenje da velike, prema nekim i vrlo kontroverzne promjene treba vezati za Trampa i njegovu ličnost?

– Bez sumnje lične osobine i stil predsjednika Trampa su dale pečat procesima u toku.

Ali pored njegove već najavljene politike tokom izborne kampanje treba imati u vidu da je američki političko-ustavni sistem demokratski, da ima ugrađene mehanizme institucionalnih kontrabalansa koji sprečavaju apsolutnu vlast američkog predsjednika. Uostalom za dvije godine će biti izbori najviših predstavničkih tjela države gdje će se vidjeti stanje podrške predsjedniku Trampu.

U ovom tenutku Tramp jeste katalizator promjena. S kojim rezultatom tek treba da se vidi, zato ne bih žurio s brzim ocjenama njegove politike. S druge strane, pokrenute inicijative za prekid rata, postizanje mira u Ukrajini, koliko god ne bile u ovom trenutku dovoljno jasne, zaslužuju pažnju, rekao bih, i podršku.

• Koje su posljedice takve politike za Ukrajinu i za Evropsku uniju?

– Dalekosežne u oba slučaja. Vidite, trogodišnji rat u Ukrajini prati žestoka propaganda svih involviranih aktera, sve do ovih naših prostora. Mnogi su postali zarobljenici svojih propaganda. Ta inercija propagande se odvijala u uslovima nepostojanja mirovnih inicijativa.

Tramp se pojavljuje sa stavom da je administracija Bajdena napravila strateške greške politikama prema Ukrajini, prije i tokom rata. I da je pogrešno, pa i licemjerno podržavati trajanje rata sa velikim žrtvama i uz pouzdano saznanje da Ukrajina ne može vojno pobijediti Rusiju, jednu od najvećih vojnih i nuklearanih sila u svijetu.

I da je Trampov zadatak da doprinese postizanju mira u toj zemlji, zatim izlaženju Amerike iz tog tragičnog zapleta, pa i geografskog prostora. Sastavni dio tog plana je da evropske zemlje preuzmu obavezu mirovnih garancija.

• I ovdje dolazimo do položaja Evropske unije i daljih procesa koji donose nove nepoznanice. Kako ocjenjujete američki stav da pregovori o miru u Ukrajini treba da se odvijaju bez Evropske unije i Ukrajine?

– Mislim da bi iz više razloga Evropska unija ili neke evropske zemlje trebalo da učestvuju, kao uostalom i Ukrajina, u formulisanju mirovnih rješenja, bolje reći primirja u ovoj fazi. Šteta je što EU nije imala do sada mirovne inicijative. Bilo je za očekivati da evropska inicijativa krene i prije od ove američke.

Trampov pristup i u ovom slučaju ide crno-bjelim bojama, bez onih sivih, koje su inače ponekad svojstvene diplomatskim praksama, rekao bih nekada i deformacijama, i koje znaju da vode i do "strategija nejasnoća".

U konkretnim uslovima američka diplomatija smatra da su EU i Zelenski suvišni u pregovorima ukoliko ponavljaju već saopštavani stav o produžetku rata i imperativu vojne pobjede Ukrajine. Dakle, u realnim uslovima velikih teškoća ukrajinskih snaga i napredovanja ruskih formacija na terenu.

• Znači li to da se mirovni plan može definisati bez EU i Ukrajine?

– Utisak je da će doći da nekog oblika zajedničkog rada, posebno kada američki plan podrazumijeva evropsko mirovno angažovanje na terenu Ukrajine nakon postizanja mirovne solucije. U tom pravcu idu i Makronovi stavovi koji sada, a nakon sastanka sa Trampom, podržava brzo postizanje mirovne solucije.

Ipak, mi govirimo o nečemu sa mnogo nepoznanica, i u trenutku kada konkretni elementi plana još ne postoje.