- Najnovija odluka suda da Vesni Bratić odredi mjeru zabrane napuštanja stana uz 24-časovni elektronski nadzor (nanogicu) nedvosmisleno je potvrdila ono na šta od početka tvrdimo, da je sud istu takvu mjeru mogao i morao odrediti i Milošu Medenici. Nije je odredio. Zato danas sa punim pravom ponovo pitamo: zašto nije - kazao je Leković.
On pita zašto identična mjera nije bila primijenjena u slučaju Miloša Medenice, koji je, za razliku od Vesne Bratić koja se, kako je rekao, nije krila, bio uhapšen po međunarodnoj potjernici.
- A koji je već prethodno izbjegavao organe gonjenja, te čije su komunikacije putem nekada zaštićene aplikacije Sky ukazivale na razmišljanja o mogućem bjekstvu. U jednoj od poruka iz 2019. godine, Medenica je svom saradniku i kumu Marku Vučiniću napisao: „Upri kume da vidimo 'oćemo li u planinu… Za Bg bi odma' pošao", na šta je dobio odgovor da u to ne sumnja. Podsjećam i da je Miloš Medenica označen kao organizator kriminalne grupe, da je tražena kazna od 20 godina zatvora, te je u konačnom prvostepenom presudom osuđen na deset godina zatvora - navodi Leković.
Ako je u slučaju Vesne Bratić procijenjeno da je potreban 24-časovni elektronski nadzor odnosno nanogica, Leković pita kako je moguće da u slučaju lica sa evidentnim rizikom od bjekstva, odnosno Miloša Medenice, takva mjera nije bila određena?
- Dakle, Vesni Bratić nanogica, a Milošu Medenici, vođi kriminalne grupe mjera koja mu je širom otvorila vrata bjekstva i slobode. Na kraju, ostaje otvoreno i drugo ključno pitanje, kako je moguće da se ni nakon više od 20 dana od zahtjeva tužilaštva Vesni Medenici ne određuje pritvor, već joj je određena samo mjera zabrane napuštanja mjesta prebivališta, odnosno opštine. Zato javnost sa pravom traži odgovor na pitanje ko u pravosudnom sistemu Crne Gore i dalje štiti Vesnu Medenicu i njenog sina i po kom osnovu - zaključio je on.
