Istraživanje je u Jutarnjem programu Televizije Crne Gore predstavio Vladimir Raičević, direktor agencije IPSOS. Uzorak je obuhvatio 1.000 ispitanika, a terenski rad je sproveden od 1. do 12. jula.
– Interesantno je kad pratimo kroz vrijeme, onda nam se pojašnjava trenutna situacija i što se radilo dosad. Do 2020. godine linija je bila stabilna i bila je da 45–50 odsto građana smatra da se država kreće u pravom smjeru. Onda imate pik krajem 2020, vidite kada su počele promjene u državi, pa imamo nove događaje, litije, izbore, i onda frekventne promjene i rolerkoster očekivanja, pojasnio je Raičević.
Kako je naveo, građani reaguju na ono što se javno govori, pa su i očekivanja oscilirala.
– Ogromna su očekivanja, pa ima dosta promjena u očekivanjima. Finansijski momenti su ono što je naročito važno, a posljednjih godinu nemamo ni velikih očekivanja ni razočarenja, kazao je on.
Sada je sasvim jasno da građani Crne Gore više nikome ne vjeruju. To više nije pitanje lošeg rejtinga pojedinačnih lidera, već potpuni gubitak oslonca. Kada 33 odsto ispitanih kaže da ne vjeruje nikome, a još 16 procenata ne zna kome bi uopšte mogli vjerovati, to ne govori o slabosti jedne partije ili trenutne vlasti, nego o sistemskoj sumnji u sve što se godinama građanima nudi pod izgovorom politike. Prošlo je vrijeme u kojem su ljudi nasijedali na velike narative, na "promjene", na "novi početak", na "državne interese" ili "duhovni preporod". Ostao je umor, odmak, i tiha odluka da se više ništa ne očekuje.
Brojevi govore hladno, ali jasno. Lider sa najvećim povjerenjem ima svega 10 odsto. Nema više harizmi, nema više vođa. Umjesto toga, ljudi govore da ih najviše brine ono što ih direktno pogađa – cijene, plata, stanarina, računi. Ekonomska nesigurnost istisnula je ideološke sporove, nacionalne tenzije i obećanja o "borbi protiv korupcije". Sve to sada zvuči kao potrošena priča.
U zemlji gdje lideri nemaju ni simbolički legitimitet, a institucije nijesu utočište, već izvor sumnje, ostaje samo razuđena masa pojedinaca koji pokušavaju da prežive. U takvom ambijentu, izbori postaju ritual, a ne nada. Umjesto političkog sukoba ideja – zasićenost i tišina.
Na pitanje da li će Vlada uspjeti da riješi probleme, 52 odsto građana smatra da neće, dok 44 odsto vjeruje da hoće.
U dijelu istraživanja koji se odnosi na brige građana, pitanja su bila otvorena – građani su sami navodili šta ih najviše brine. Prvi i najčešći odgovor bio je rast cijena i inflacija.
– Građane brinu njihovi lični problemi, najviše ta ekonomska i finansijska neizvjesnost – nešto što je vezano za naše troškove. Ranije je to bila korupcija, sad finansije, ukazao je Raičević.
Na pitanje kako ocjenjuju finansijsku situaciju u svom domaćinstvu, samo sedam odsto građana smatra da se mnogo poboljšala, dok čak 25 odsto smatra da se mnogo pogoršala.
– Kada vidimo strukturu podataka, vidimo ko su ljudi koji tako odgovaraju – to su građani koji imaju najniže plate. One su danas veće, ali problem je isti jer cijene rastu, rekao je Raičević.
Kada je u pitanju povjerenje u političke lidere, Milojku Spajiću vjeruje najviše građana, ali svega 10 odsto. Istovremeno, 33 odsto građana navodi da ne vjeruje nikome, dok 16 odsto ne zna kome da vjeruje.
Na drugom mjestu po povjerenju je bivši predsjednik države Milo Đukanović, sa šest odsto, dok po pet odsto povjerenja imaju Dritan Abazović, Milan Knežević i aktuelni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
Prema riječima Raičevića, znatan je i nivo nepovjerenja u institucije. Građani, kako kaže, nemaju povjerenje u sindikate, medije i političke partije.
– To jeste za brigu, zaključuje on.
