Kako naglašavaju, poslanici se moraju zvanično odrediti prema tumačenju da je za usvajanje ovog zakona potrebna dvotrećinska većina, u skladu sa članom 91 Ustava, s obzirom da se predloženim tekstom mijenja imovinski status stranaca, što je ustavna kategorija najvišeg nivoa.
Istovremeno, više pravnih stručnjaka ukazuje da bi predlagači inicijative i predloga za ocjenu ustavnosti mogli zatražiti privremenu naredbu od strane Ustavnog suda, u cilju zaštite javnog interesa, kojom bi se dejstvo zakona zamrznulo do konačne odluke suda.
Bivši predsjednik Ustavnog suda i profesor ustavnog prava u penziji Blagota Mitrić kaže da je Ustavom Crne Gore propisano da tokom postupka oko nekog pravnog spora Ustavni sud može donijeti privremenu naredbu kojom se stavlja van snage primjena nekog akta do konačne odluke suda.
– Kada je konkretno riječ o ovoj pravnoj stvari, treba znati da se privremena naredba Ustavnog suda izdaje samo ako bi mogla da nastane nenadoknadiva materijalna šteta, ili kada su životi u pitanju. Kada su u pitanju sporovi ove vrste, gdje se radi o imovinskim pitanjima, što se može nadoknaditi na sto načina, moje tumačenje je da sud neće donijeti takvu privremenu naredbu – rekao Mitrić za "Dan".
Ako bude izglasan zakon sa prostom većinom, HRA će podnijeti inicijativu za ocjenu ustavnosti, a najavljeno je da će i najmanje pet poslanika podnijeti takav predlog Ustavnom sudu "iz razloga očite formalne neustavnosti".
Formalna neustavnost, kako pojašnjavaju pravnici, nastaje onda kada zakon nije izglasan u odgovarajućoj proceduri, ili bez potrebne ustavom propisane većine. U ovom slučaju, kako tvrde u stručnim krugovima, neupitna je nadležnost Ustavnog suda da reaguje i zatraži postupanje.
Takođe, grupa nevladinih organizacija, kao i građanskih i ekoloških aktivista, očekuje da predsjednik države uputi formalan zahtjev za mišljenje Venecijanskoj komisiji, pozivajući se na tvrdnju da se ovim zakonom grubo krši Ustav, dok Ustavni sud i dalje ćuti, čime, po ocjeni inicijatora, ne samo što propušta svoju dužnost, već onemogućava preventivno djelovanje u trenutku kad je ono najpotrebnije.
Odbijanje Skupštine da se održe sjednice Zakonodavnog i Ustavnog odbora po ovom pitanju već sada se tumači kao namjera da se odigra po sistemu "svršenom poslu nema mane", ili, kako je javnost već navikla, u stilu premijerove famozne paf-paf strategije.
Međutim, pravnici upozoravaju da takav pristup može biti kratkog daha. Naime, u slučaju da zakon bude izglasan nedovoljnom većinom, kasnijom odlukom Ustavnog suda takav akt bio bi poništen, što bi značilo da bi bio pravno ništavan, bez ikakvog daljeg dejstva.
Ukoliko se ostvari takav scenario, to bi značilo da bi zakon, iako usvojen, bio stavljen van snage do finalne odluke, čime bi se po prvi put u novijoj parlamentarnoj praksi jasno nametnulo pitanje pouzdanosti procedure, a ne samo sadržaja.
Javnost je već jednom bila svjedok usvajanja ovog zakona — sada čeka da vidi da li će drugi pokušaj biti pravno ispravan ili politički rizičan. U svakom slučaju, odgovornost za pravnu stabilnost države je ponovo tamo gdje i treba da bude: u rukama Skupštine, Ustavnog suda i predsjednika države.
