Umjesto da rješavaju konrektne probleme građana, većina političkih partija djeluje kao da prioritet stavljaju na vlastiti imidž i kontrolu narativa. U takvom kontekstu, granica između javnog dobra i partijskog marketinga postaje sve tanja.
Prema mišljenju direktorice CEDEM-a Nevenke Vuksanović, potrebe partija u Crnoj Gori često imaju primat u odnosu na potrebe samih građana.
–Crnogorska politička realnost je da političke odluke imaju primarnu funkciju da ispune potrebe partija, a ne potrebe građana, dok politička obećanja sasvim jasno imaju za cilj samo jačanje imidža, ali kod nas se ova dva aspekta rijetko preklope – kazala je Vuksanović za "Dan".
Kako je dodala, u idealnom scenariju političke odluke treba da proizađu iz otvorenih procesa koji počinju od građana, a završavaju relevantnim politikama.
– Političke odluke u partijskom sistemu češće služe za stvaranje i kontrolu resursa, koje za cilj imaju da se partija ojača i što duže održi, pogotovo na vlasti – navela je Vuksanović.
Da političke megastrukture u Crnoj Gori odluke donose vodeći se interesom partije ili grupacije u okviru koje su povezani radi ostvarivanja određenog interesa, koji se nerijetko ne podudara sa onim što je javni interes, smatra Mirza Krnić iz Pokreta Preokret. Kako je rekao za naš list, u krajnjem se sve svodi na lični interes pojedinaca i predstavlja štetu po državu i njene stanovnike.
– U rjeđim situacijama može se desiti da određena odluka bude na korist društva, ali to se ne dešava zato što političari državnički nastupaju, već iz poriva koji su sporni sa više stanovišta. Dobra odluka ili nedonošenje pogrešne odluke može proisteći iz međusobnih prepucavanja različitih partija unutar iste vlasti, pa se u tom slučaju interes zajednice poklopio sa interesom partije ili pojedinaca unutar partije –objašnjava Krnić.
On je podsjetio da smo skoro imali pokušaj usvajanja zakona o amnestiji i povećanju poreza, što je propalo jer partije nijesu na vrijeme istrgovale, ili se radi o pripremi za još veću trgovinu.
– To ne znači da građani treba da budu zadovoljni zbog toga, već zabrinuti zbog onoga što se dešava iza zatvorenih vrata i predstave koja se prikazuje građanima. Jedino pozitivno je što su, vjerovatno iz nehata, svoju trgovinu i nepostojanje principa otvoreno pokazali – istakao je Krnić.
Naš sagovornik je dodao da se ponekad interesi pojedinaca i partija poklapaju sa javnim interesom, te da se može desiti i da dobra odluka može pozitivno da se valorizuje u PR smislu ili da se dobije koji poen pred izbore, pa partije pohrle za tim.
– U tim slučajevima institucije kojim upravljaju partije pokazuju zavidnu agilnost, što znači da bi sve moglo da funkcioniše mnogo bolje za privredu i građane da ima političke volje. Ipak, kako nema udubljivanja i suštinske posvećenosti, može se desiti da se i dobra odluka na kraju pogrešno primjenjuje, ili na nedosljedan način – kazao je Krnić.
Naveo je da je PR važan alat koji treba koristiti, ali u svrhe pravovremenog i realnog informisanja javnosti. Međutim ako je baziran na neistini, onda se pretvara u propagandu koja može samo da šteti ovom društvu.
– Ovo što trenutno vidimo nije ni stagnacija, već urušavanje na svim poljima, počev od vrijednosti, a onda i do rezultata koji cjelokupno društvo dobija. Treba nam preokret u odnosu prema javnosti, medijima i građanima. Da se iznosi istina i ono što je realno, pa makar to bilo i neprijatno za uši. Samo tako se može steći povjerenje građana i samim tim ići naprijed – naglasio je Krnić.
Zaključio je da treba da težimo društvu u kojem se odluke donose zbog očuvanja i razvoja opšteg dobra, a ne samo zbog procenata, odnosno interesa partijskih oligarhija.
