Kako saznaje "Dan", Dragan Ivanović, Dragan Vukić, Rade Vojvodić i Ivan Radević, tražili su da se u dnevni red uvrsti glasanje o odlaganju kongresa do poslije parlamentarnih izbora 2027. godine.

Više lokalnih odbora podržalo je njihov predlog, a polemika na sjednici GO je dugo trajala.

Protiv je bio Dragoslav Dado Šćekić, koji je tražio održavanje kongresa.

Nakon višesatnih polemika, Dragan Ivanović je izašao za govornicu i povukao taj predlog.

Na kraju, usvojena je odluka da će kongres SNP-a biti 30. avgusta u Muzičkom centru u Podgorici.

Glavni odbor jednoglasno je izglasao sastave radnih grupa koje će da pripremaju kongres.

Odluka da se kongres SNP-a održi 30. avgusta nije samo kalendarska formalnost, već nosi snažnu simboličku težinu. Upravo je 30. avgust 2020. godine bio dan kada je pala višedecenijska vlast DPS-a i kada su snage koje sebe vide kao autentične nastavljače narodne volje stekle ključni legitimitet. SNP, kao jedna od tada ključnih partija u koaliciji "Za budućnost Crne Gore", ovim terminom šalje poruku da ne odustaje od te istorijske vertikale.

Glavni odbor SNP potvrdio: Kongres partije 30. avgusta

Rasprava koja joj je prethodila, odluka o datumu kongresa otkriva duboke pukotine unutar partije. Zahtjevi četvorice istaknutih funkcionera – Ivanovića, Vukića, Vojvodića i Radevića – da se kongres odloži do 2027. godine, svjedoče o strateškom neslaganju u pogledu tempa reorganizacije. Njihova argumentacija, najvjerovatnije, počiva na procjeni da je u trenutku institucionalne nestabilnosti i slabljenja koalicionog povjerenja, prioritet partijski mir i čekanje "boljeg trenutka". Međutim, Šćekić i njegova struja, jasno vide održavanje kongresa kao priliku da se SNP pozicionira kao nezavisan i obnovljen politički akter.

SNP već duže vrijeme balansira između istorijskog nasljeđa, političke realnosti i potrebe za kadrovskim osvježavanjem. Kongres će, po svemu sudeći, biti mjesto ne samo izbora novog rukovodstva, već i mogućih raslojavanja. Ukoliko jedna frakcija doživi poraz, pitanje je da li će ostati unutar partije ili će doći do novih cijepanja. Takav scenario već je više puta ponovljen u istoriji SNP-a, što otvara prostor za oprez i strateško planiranje.

Zahtjev da se kongres odgodi do poslije izbora 2027. odražava dublji strah od nestabilnosti uoči dugoročne izborne trke. Za jedan dio partijskog vrha, sadašnji momenat djeluje rizično – unutrašnje podjele bi mogle oslabiti terensku mobilizaciju i potkopati partijski kapacitet za ključne izbore. Međutim, odluka o održavanju kongresa 2025. godine, sugeriše suprotan narativ – partija ne želi da ostane u statusu kvo i vjeruje u transformaciju kao preduslov opstanka.

Jednoglasno formiranje radnih grupa koje će pripremiti kongres može se tumačiti kao znak trenutne discipline i privremenog mira unutar partije. Međutim, upravo te radne grupe – kroz izbor svojih članova, modele unutrašnje organizacije i pripremu izbornih kriterijuma – biće jedna od ključnih tačaka uticaja. Ko bude dominirao u tim grupama, uticaće i na strukturu budućeg rukovodstva.

SNP se ponovo nalazi na raskrsnici: između potrebe za reformom i straha od destabilizacije, između istorijskog nasljeđa i novih političkih koordinata. Kongres 30. avgusta biće više od unutarpartijskog izbora – biće to simbolička borba za pravo tumačenja političke prošlosti i legitimitet za političku budućnost. Ukoliko bude mudro vođen, ovaj proces može označiti novu fazu zrelosti stranke. U suprotnom, SNP rizikuje da ponovi istorijske šeme rascjepa i marginalizacije.