Bio je to, čini se, gest dobre volje, podsticaj da se nastavi na evropskom putu, ali ne i blanko ček za političku neusklađenost i previranja koja sada izlaze na vidjelo. Taj medeni mjesec između Brisela i Podgorice – ako ga je ikada i bilo – sada je definitivno završen. Realnost je surova i mnogo složenija, a njeni obrisi postaju sve vidljiviji kroz pukotine u samoj vladajućoj koaliciji.
Ono što je do sada bilo suptilno sada je postalo očigledno. Različita glasanja unutar vladajuće koalicije, kako u Vladi, tako i u Skupštini, postala su pravilo koje prkosi logici političkog partnerstva. Nije više riječ o izolovanim incidentima, već o ustaljenoj praksi koja dovodi u pitanje koheziju i jedinstvo vlasti. Posebno je indikativno ponašanje Bošnjačke stranke. Iako uživa značajan "kolač vlasti" i ima važnu ulogu u vladajućoj garnituri, često se dešava da njeni glasovi idu ruku pod ruku sa opozicijom. Bilo da je riječ o kontroverznom Sporazumu sa UAE, glasanju o povjerenju Andriji Mandiću, ili o rezoluciji o Jasenovcu, neusklađenost je postala očigledna i zabrinjavajuća. Ovakva dinamika nameće ozbiljno pitanje – da li su unutrašnji politički interesi i partikularne ambicije nadvladali strateški cilj evropskih integracija i stabilnosti zemlje?
U jeku ovih unutrašnjih previranja, Crna Gora se priprema za međuvladinu konferenciju sa Evropskom unijom krajem mjeseca. Iako je to događaj od suštinskog značaja za dalji evropski put, očekivanja su prilično skromna. Prema dostupnim informacijama, Crna Gora će na ovoj konferenciji uspjeti da zatvori samo poglavlje 5 – javne nabavke. Ovo poglavlje je ključno za usklađivanje zakonodavstva sa EU direktivama u oblasti transparentnosti, efikasnosti i konkurencije u javnim nabavkama. Međutim, otvaranje ovog poglavlja prolazi kroz iglene uši, što samo potvrđuje da Brisel pomno prati svaki korak, svako glasanje i svaku nesuglasicu. Čak i za ovo jedno poglavlje, Crna Gora se suočava sa izazovima.
Jedan od ključnih faktora u ovom procesu je i stav susjedne Hrvatske. Kao članica Evropske unije, Hrvatska ima pravo, pa čak i obavezu, da prati i ocjenjuje napredak Crne Gore, posebno u oblastima koje se tiču vladavine prava i regionalne saradnje. Iako se u ovom trenutku čini da Hrvatska, najvjerovatnije, neće praviti probleme oko otvaranja poglavlja 5, to ne znači da je put do punopravnog članstva lak i bezuslovan. Naprotiv, postavlja se pitanje koliko će nas to u budućnosti koštati. Da li će nejedinstvo unutar vladajuće koalicije, različiti stavovi o ključnim pitanjima i nejasna spoljnopolitička orijentacija biti aduti za buduće pregovore, ili će se pretvoriti u teret koji će usporavati i kompromitovati cio proces?
Ponašanje vladajućih partija, posebno glasanja koja odstupaju od očekivane koalicione lojalnosti, jasno pokazuje da su političke promjene ne samo moguće, već i sve izvjesnije. Građani s pravom postavljaju pitanje kome služi ovakva vlast i da li je sposobna da vodi zemlju kroz izazove evropskih integracija. U svjetlu svih ovih dešavanja, premijer Milojko Spajić trebalo bi da se malo koncentriše, jer, u političkoj areni, gdje se potezi mjere i vagaju, a povjerenje lako gubi, pokazivanje "pravog lica" bez prethodne pripreme može imati dalekosežne posljedice.
Da li su ovo samo prolazne turbulencije ili naznaka dubljih političkih promjena koje će redefinisati crnogorsku političku scenu? Jedno je sigurno – smokvin list je pao, a sa njim i iluzija o potpunoj slozi i nepokolebljivoj posvećenosti evropskom putu. Sada je na građanima da prosude da li su spremni za istinu koja se otkriva i kakvu budućnost žele.
