I dok je demokratija odavno ustoličena kao temeljni princip uređenja vlasti, meritokratija kao sistem u kojem najkompetentniji i najstručniji dolaze na pozicije odlučivanja, čini se da i dalje ostaje više ideal nego realnost.

Na najopštijoj ravni, demokratija je vladavina većine, a meritokratija vladavina najboljih, odnosno najkompetentnijih, koje bi naizgled trebalo da idu ruku pod ruku, odnosno da većina odlučuje, ali uz glas razuma, znanja i iskustva, kazao je za "Dan" Srđan Perić iz pokreta Preokret.

– Međutim, ove dvije ideje u praksi se često nalaze u koliziji. Demokratija se oslanja na brojnost, meritokratija na kvalitet. Pomiriti ih može samo vladavina prava, sistem u kojem zakone donosi većina, ali oni važe za sve jednako i oni koji posjeduju znanje i sposobnost, mogu efektivno da utiču na donošenje odluka, ali ne i da vladaju bez kontrole – rekao je Perić.

Kako je kazao, u idealnim okolnostima koje ne postoje, ali kojima valja težiti, društva se oslanjaju na prosvećenu elitu, ne na samoproglašene "eksperte", već na one koji su spremni da znanjem, etikom i odgovornošću služe javnom interesu. Perić je dodao da mi takvu elitu ne stvaramo, nego je sistematski gušimo i to ne godinama, već decenijama.

– Inače, u Crnoj Gori nominalno imamo demokratiju, ali u izvedbi, to je partitokratija – vladavina partija. Na prvi pogled je tačno da na izborima glasamo liste koje tako tvore zakonodavni dom, ali u praksi imamo uzak krug partijskih vrhuški koje zapravo čine političku klasu primarno zainteresovane za svoje uskostranačke i lične interese, a koje u svojim rukama imaju moć donošenja odluke i stavljaju se iznad institucija sistema – naveo je Perić.

Naš sagovornik je stava da sve to funkcioniše kao neki "moderni" kastinski sistem čiji je primarni interes samoodržanje, te da stoga politički akteri na bave politikom primarno radi javnog dobra, već radi uskostranačke ili lične koristi. On smatra da zbog toga umjesto da idemo ka društvu koje vrednuje znanje i rad, mi po pravilu proizvodimo lojalne, nerijetko nesposobne kadrove koji često nemaju ni znanje, ni volju, a ponekad ni oboje, da stave javni interes ispred partijskog naloga.

Sagovornici „Dana": Partitokratija je opasnost i za decentralizaciju

– Zato imamo mjere koje kratkoročno izgledaju korisno, a dugoročno razgrađuju sistem. Donosioci tih odluka ne razmišljaju ni nekoliko mjeseci unaprijed jer ne odgovaraju građanima, već partijskom vrhu. Tako će se izglasavati budžetski izdaci koje nije realno pokriti u dugom roku, pa će značiti nova zaduženja koja će neko morati da vraća, ali oni nisu time opterećeni, jer odgovornost za to ne preuzimaju oni – poručio je Perić.

Dodajući da upravo zato naša demokratija klizi u autokratiju, Perić je naglasio da pod‌jele nisu slučajne, već su one alat, te da se nekad dijelimo po naciji, nekad po religijskoj pripadnosti, nekad po geopolitici, ali da je prava pod‌jela zapravo klasna.

– Riječ je o očuvanju moći privilegovanih, nauštrb javnog interesa. I dokle god budemo pristajali na partitokratske okove, meritokratija će biti daleko. Potreban je preokret da bi se prekinula spirala partijske samovolje. Da se vlast vrati građanima, a odgovornost postane temelj politike. Da znanje, iskustvo i integritet postanu prednost, a ne prijetnja sistemu – kazao je Perić.

Dalje pojašnjava da bez takvog zaokreta, koji bi bio demokratski i vrjednosni, nastavljamo da tonemo u lažnu demokratiju u kojoj svi glasamo, ali u kojoj odlučuje nekolicina i to ne po mjeri znanja, nego po mjeri koristi partijske ili lične.

– Neophodno je otvoriti izborne liste i omogućiti neposredno izjašnjavanje građana o temama od opšteg interesa. U zavisnosti od prirode i težine konkretnih pitanja, to bi podrazumijevalo organizovanje lokalnih, ali i državnih referenduma – istakao je Perić.

Prema njegovom mišljenju, na taj način bi se ostvarila dvostruka vrijednost – s jedne strane, građani bi birali one koji donose zakone, a s druge, imali bi priliku da neposredno odlučuju o pitanjima koja ih se tiču, dok bi se takođe time težište političkog autoriteta pomjerilo ka građaninu.

– Da li bi to samo po sebi značilo uspostavljanje meritokratije? Ne. Ali bi otvorilo prostor da ona postane moguća. U sistemu koji se oslanja na jasno postavljenim procedurama i odgovornosti, lakše je prepoznati da li je neko ispunio povjereni zadatak, te saglasno tome da li ima valjane kompetencije. Ako ne možemo računati na samosvijest političke klase, onda je na nama da uspostavimo mehanizme koji će ih tome primoravati. Otvorene liste i referendumi nisu krajnji cilj, ali su važni koraci ka uređenijem, odgovornijem i pravednijem sistemu – zaključio je Perić.

Građani sve češće svjedoče da demokratija bez odgovornosti i kompetentnosti postaje prazna forma. Biraju se oni koji znaju kako pobijediti na izborima, ali ne nužno i oni koji znaju kako voditi državu. Crna Gora stoji na raskrsnici između naslijeđenih praksi i potrebe za modernim, funkcionalnim društvom. Demokratija bez meritokratije prijeti da postane sredstvo manipulacije, dok meritokratija bez demokratske kontrole nosi rizik elitizma.