Brojni primjeri luksuznog načina života, a nerijetko i bahatog ponašanja funkcionera, otvaraju dilemu o tome kakav odnos prema građanima oni na taj način demonstriraju, ali i kakve dugoročne posljedice takva praksa ostavlja na društvene vrijednosti i povjerenje u same institucije.
Direktor NVO Inicijativa direktne demokratije (IDD) Borislav Mišo Đurišić kazao je za "Dan" da način života funkcionera mnogo govori ne samo o njima samima, već i o sistemu vrijednosti koji oblikuju i održavaju. Kada javni službenici demonstriraju luksuz, bahatost i otuđenost od realnog života većine građana, ističe naš sagovornik, oni ne upravljaju društvom, već ga demoralizuju.
– U Crnoj Gori se već decenijama normalizuje fenomen da oni koji vode državu žive u paralelnom univerzumu: blindirani automobili, skupocjeni satovi, večere u elitnim restoranima, ljetovanja na jahtama i apartmani u svjetskim metropolama. Sve to dok narod trpi posljedice ekonomske nesigurnosti, odliva stručnog kadra i urušene zdravstvene i obrazovne infrastrukture – rekao je Đurišić.
Po njegovom mišljenju, poruka koju ovakav životni stil visokih državnih funkcionera šalje nije samo poruka arogancije, već i poruka prezira prema građanima.
– To je poziv "snalazi se, uzmi što možeš, jer se poštenje ne isplati". Ili, kako je to znao da formuliše bivši predsjednik, "ko vam je kriv što se nijeste snašli". Time se dugoročno urušava povjerenje u institucije i ubija osjećaj odgovornosti, morala i težnje za pravdom – ocijenio je Đurišić.
Naš sagovornik smatra da najopasnije posljedice ipak nisu materijalne prirode, već duhovne.
– Stvara se atmosfera beznađa, u kojoj mladi gube vjeru da znanje, rad i trud imaju smisla. Stvara se kolektivna frustracija i cinizam. U takvom društvu više nema autoriteta – postoje samo moć i strah. Zato nije pitanje da li je luksuzan život funkcionera neukusan; pitanje je: da li se iz takve pozicije uopšte može voditi narod? Jer onaj ko ne saosjeća sa drugim ljudima ne može biti njihov vođa, već samo uzurpator narodne nade i volje. Vrijeme je da raskinemo s tom logikom moći i da obnovimo ideju služenja kao časti, a ne privilegije – zaključio je Đurišić.
Čim neko postane funkcioner odmah izgubi kontakt s građanima, ne samo u smislu životnog stila, nego i bukvalno, smatra politikolog i književnik Aleksandar Ćuković.
– Time se potvrđuje ona stara "daj mu vlast da vidiš kakav je". Rijetki su oni koji (sa)čuvaju sebe od funkcije dok je obnašaju. Funkcija je naročit lakmus papir za ljude bez djela, bezlične, prazne, sujetne, ljude koji se mogu raspoznati isključivo na osnovu nje. Funkcija nije i ne može biti dio ličnosti, ali ona ponajbolje pokazuje kakva nečija ličnost zaista jeste – kazao je Ćuković.
On smatra da građani nisu iznenađeni bahatošću funkcionera, njihovom luksuznim načinom života, neukusom i svakovrsnim neumjerenostima, stilom koji pokatkad prevazilazi i filmska očekivanja, ali ni funkcioneri nisu zainteresovani da anuliraju tu vulgarnu granicu između sebe i građana.
– Poruka je, dakle, jasna, a efekat očigledan. U društvu velike nejednakosti svaki oblik luksuza je nepristojan, a postaje uvreda onda kada ga funkcioner koristi kao dokaz sopstvene moći – istakao je Ćuković.
Ukazuje da, s druge strane, isti oni koji kritikuju bahatost i nedodirljivost čine to samo zato što oni nijesu u mogućnosti da budu na tom mjestu.
– Jer da nije tako politika ne bi bila, kako reče Savo Laušević, otcijepljena od života stravičnom tehnizacijom. Upravo u tehnopolitici on vidi klicu anuliranja svih moralnih i humanističkih vrijednosti. Funkcija kod nas obično pokaže kakav je čovjek zaista. U tom smislu, a nijesmo daleko od toga, treba dopustiti svakom građaninu da bude na funkciji – zaključio je Ćuković.
