Optužbe za neefikasnost, zloupotrebe ili političke pritiske sve češće iznose koalicioni partneri, javne ličnosti i funkcioneri koji formalno pripadaju vladajućoj većini. Takve kritike otvaraju pitanje da li je riječ o iskrenoj potrebi za korekcijom političkog kursa i institucionalnim samopreispitivanjem, ili, pak, o borbi za uticaj i pozicije u okviru heterogene vlasti. Istovremeno, uloga opozicije u takvom ambijentu postaje nejasna i otvara se pitanje da li je ona marginalizovana u sjenci unutrašnjih sukoba vlasti, ili je sama propustila priliku da se nametne kao relevantan i dosljedan korektiv.
Ovaj fenomen predstavlja specifičnu fazu političke stvarnosti u Crnoj Gori nakon promjena 2020. godine, kada je sistem koji je patio od viška autoriteta zamijenjen sistemom koji pati od viška fragmentacije, kazao je za "Dan" politikolog Aleksandar Ćuković.
– Umjesto tradicionalnog modela (vlast–opozicija), svjedočimo fragmentiranom sistemu, gdje se najdinamičniji politički procesi odvijaju unutar same parlamentarne većine. Čini se da je unutrašnja kritika trenutno politički relevantnija, glasnija i uočljivija od one koja dolazi iz opozicionih redova. Opozicija, uočavamo, kritikuje vlast sa ideoloških i identitetskih pozicija, dok kritika iznutra ima moć da direktno poljulja stabilnost, konkretizujući određene stvari – rekao je Ćuković.
Vladajuća većina je, dodaje on, skup ideološki različitih subjekata čiji je jedini zajednički imenitelj bio otpor prethodnom režimu.
– U jednom momentu ta tačka objedinjavanja postala je nedovoljna, naročito jer je ugašen onaj strah od režima, koji je bio karakterističan za period dominacije DPS-a. Slabi potreba za gvozdenom unutarstranačkom disciplinom, a manji partneri više se ne plaše da će od njihovog talasanja pasti cijeli sistem. Činjenica da najoštrije optužbe za korupciju ili nekompetentnost dolaze od koalicionih partnera ukazuje na visok stepen međusobnog nepovjerenja i borbu za kontrolu resursa, što je u politikologiji poznato kao ucjenjivački potencijal. Kritika se koristi kao instrument pritiska iz raznih razloga: zaštite uticaja unutar sistema, sprečavanja jačanja jednog lidera ili partije, ili, pak, ograđivanje od nepopularnih poteza Vlade – objašnjava Ćuković.
Prema njegovom mišljenju, partije koje su dio vlasti ponašaju se kao opozicija zbog rejtinga.
– Građani su to počeli jasnije da uočavaju, ali se tad javila dodatna zbunjenost: ako svi u vlasti kritikuju vlast, koga građani treba da kazne na izborima? S druge strane, postojanje više centara moći unutar vlasti djeluje pozitivno, pošto se konstituenti međusobno kontrolišu, čime se smanjuje prostor za netransparentne dogovore, koji su ranije bili pravilo. Opozicija se nalazi u svojevrsnom praznom prostoru, pošto je izgubila ekskluzivno pravo kritike. Dio opozicije je dugo ostao zarobljen u identitetskim temama, koje su izgubile primat kod građana u odnosu na ekonomska pitanja. Time su sami sebi suzili prostor za djelovanje kao relevantan korektiv – zaključio je Ćuković.
Prema mišljenju Nemanje Draganića iz Pokreta Preokret, ma koliko se činilo da vladajuća većina nije funkcionalna, čini se da ovi razrađeni scenariji podjele uloga unutar većine postoje upravo da bi pokrili sve pozicije među sobom.
– To pitanje unutrašnjih relacija, uz sve rezerve koje postoje, gledajući spolja, može se tumačiti na dva načina, a to je da ni dvije godine nakon izbora kampanja još nije završena, niti planira da se završi, što će reći da se tvrdi pazar i da se još uvijek gleda kako na veliki broj konstituenata razdijeliti tortu koja nema dovoljno parčadi za sve. Drugi scenario, koji je takođe moguć, jeste da se ovakvim pristupom nastoji poklopiti biračko tijelo, gdje bi se ljudi koji politiku posmatraju kroz dnevnopolitička dešavanja lakše opredjelili za svog favorita na osnovu rečenog, a ne urađenog – kazao je Draganić.
On smatra da opozicija u određenim situacijama služi i kao džoker karta vlasti.
– Opozicija treba da bude korektiv vlasti, koji uz elemenat kritikovanja mora da ima i zastupljen element konstantnog djelovanja u okviru svojih mogućnosti. Nažalost, svjedočimo da crnogorska opozicija u određenim situacijama uskače kao džoker karta, gdje svojim odsustvom ili prisustvom i aktivnim učestvovanjem nastoji da one odluke koje su uskolične aminuje toj većini, koja je, po pravilu, nestabilna sve do onog momenta dok se lični interesi političkih korporacija ne postave kao prioritet. Primjer za ovo imate u slučaju odluke o povećanju naknada odbornicima, gdje je Preokret uticao da se odluka povuče, ali je upravo pomoću DPS-a, kao najveće opozicione partije u lokalnom parlamentu, ta odluka vraćena u proceduru i izglasana – rekao je Draganić.
