Tokom učešća na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu Spajić je nakon razgovora sa američkim sekretarom za finansije Skotom Besentom naglasio da je postignut ogroman napredak koji bi već tokom ove godine mogao rezultirati formalizacijom partnerstva koje će iz temelja promijeniti ekonomsku dinamiku zemlje. Koncept G2G sporazuma, odnosno ugovora između dviju vlada predstavlja pravni mehanizam koji omogućava direktnu saradnju na kapitalnim projektima bez učešća komercijalnih posrednika, čime se ne samo ubrzavaju investicioni ciklusi već se garantuje i najviši stepen transparentnosti u trošenju javnih sredstava. Dosadašnje odsustvo ovakvog ugovora sa Vašingtonom objašnjava se činjenicom da su bilateralni odnosi u prethodnim decenijama bili primarno fokusirani na polje odbrane i regionalne bezbjednosti, dok je privredna saradnja ostajala u drugom planu usljed sporog usklađivanja crnogorskog zakonodavstva sa rigoroznim američkim standardima poslovanja.
Ipak, mora se primijetiti da je premijer Spajić do sada pokazao znatno veću agilnost kada je u pitanju bio sličan sporazum sa, na primjer, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, što baca sjenku na dinamiku pregovora sa zapadnim partnerima. U periodu od godinu, od 15. januara prošle do 15. januara ove godine, Spajić je čak četiri puta boravio u Emiratima, a zabilježene su i brojne posjete ministara iz njegove vlade. Očekuje se takva posvećenost i prema SAD, ali postoji opravdana bojazan da bi pasivnost crnogorske Vlade u operativnom sprovođenju obaveza mogla dovesti do toga da i ova velika inicijativa sa Sjedinjenim Američkim Državama na kraju ostane samo mrtvo slovo na papiru bez konkretne realizacije na terenu.
Istovremeno, treba imati u vidu da se Crna Gora ne nalazi u američkoj strategiji bezbjednosti kao posebno prepoznat akter, da nije dobila poziv SAD za priključenje takozvanom "Odboru za mir", kao i da Vašington u ovom trenutku nema ambasadora u Podgorici. Dodatno, crnogorska spoljna politika je u potpunosti usklađena sa Evropskom unijom, dok se odnosi SAD i Brisela sve češće kreću linijom otvorenih neslaganja, što za male države otvara prostor neizvjesnosti, a ne manevarske slobode. Uz to, Podgorica se nije jasno odredila ni prema pojedinim novim globalnim temama, uključujući pitanje Grenlanda, što dodatno ukazuje na odsustvo jasno artikulisane pozicije u širem bezbjednosnom i geopolitičkom kontekstu.
Ali, upravo zato ovaj sporazum ne trpi političku površnost, improvizaciju ni odsustvo institucionalne discipline, jer bi svaka greška u pristupu imala veću cijenu od samog njegovog izostanka.
Opet, jasno je da u sadašnjim političkim prilikama koje karakterišu duboke promjene u globalnoj arhitekturi moći ovaj sporazum sa SAD bi za Crnu Goru predstavljao najsnažniji mogući signal ekonomske zrelosti i pouzdanosti pred međunarodnim tržištima. Takav sporazum bi, ukoliko se dosljedno sprovede, pozicionirao Crnu Goru kao ključnog američkog privrednog saveznika na Zapadnom Balkanu omogućavajući zemlji da se oslobodi zavisnosti od skupih i često politički uslovljenih investicija koje dolaze iz netransparentnih izvora. Crna Gora nastoji da uveže crnogorsko tržište sa američkim kapitalom u oblastima koje su kritične za nacionalnu bezbjednost, poput energetske infrastrukture i modernih tehnologija, čime se dugoročno osigurava stabilno snabdijevanje energijom i štiti digitalni prostor države od eksternih uticaja.
