<p>Partije se svađaju, a vlast stabilna</p>

Partije se svađaju, a vlast stabilna / -VLADA CG

Svađaju se po visini, a mire po dubini i širini

Ako postoji ijedan istinski fenomen u crnogorskoj politici posljednjih godina, onda je to izvanredna sposobnost koalicionih partnera da, uprkos dubokim ideološkim neslaganjima, opstanu na vlasti.

Koalicija čiji su temelji odavno nagriženi razmiricama – bilo zbog pitanja dvojnog državljanstva, statusa srpskog jezika, ili zbog političke realnosti na sjeveru zemlje, gdje Bošnjačka stranka i DPS već godinama žive u neobičnom, ali sasvim funkcionalnom političkom braku – i dalje opstaje. I to začuđujuće stabilno.

I juče se dogodio još jedan "incident". Poslanici Demokratske narodne partije napustili su sjednicu Skupštine i onemogućili glasanje za Zakon o energetici. Razlog za to je, kako su rekli, što poslanici Bošnjačke stranke nisu podržali formiranje Anketnog odbora u Skupštini Crne Gore.

Prethodnog dana albanske partije su zaprijetile da mogu izaći iz Vlade ukoliko ne bude riješen problem oko zakupa plaža u Ulcinju, a inače su već razmišljale o ovom potezu zbog nekih inicijativa partija bivšeg Demokratskog fronta.

Sjednica Skupštine je prekinuta a poslanici će se izjasniti naknadno o ovom pitanju, kao i o ostalim predlozima Vlade Crne Gore.

I to je naša politička stvarnost. Dok se u javnosti vode verbalni ratovi, dijele ultimatumi i prijeti raspadom koalicije, politička praksa pokazuje sasvim drugačiju sliku: pragmatizam, ogoljen do srži, i strah od gubitka privilegija "po dubini i širini" lako odnose prevagu nad svakim ideološkim principom. Iako naizgled nepomirljive, te razlike čudesno ispare čim fotelje postanu ugrožene.

Taj paradoks stabilnosti na staklenim nogama sugeriše i nešto dublje – da se moć uvijek pokazuje jačom od politike, a politika većom od principa. U toj neprestanoj ravnoteži licemjerja i pragmatičnosti opstaje vlast, mirno koračajući rubom provalije, jer svi u toj igri imaju mnogo više da izgube nego da dobiju njenim rušenjem.

Ovo, u svojoj izjavi za "Dan", potvrđuje i građanski aktivista Dževdet Pepić, koji već dugo tvrdi da su jači argumenti "da svi budemo mirni po dubini i širini", od bilo kakvih nacionalnih, visokih i principijelnih ciljeva.

Pepić: Pokazuju se kao zaštitnici vjere i nacije

Dževdet Pepić tvrdi da je nekim partijama najvažnije da se postave kao zaštitnici vjere i nacije, kako bi zadobile povjerenje onih ekstremnih birača.

– Na taj način dolazi se do jednog dijela, neko manje a neko više, stabilnog biračkog tijela koje više značaja daje nacionalnom nego prinicipijelnom ili ekonomskom. To je možda u Crnoj Gori razumljivo, ali nije dobro za budućnost ove države. Ipak ćemo morati da se okrenemo onome "od čega živimo", mada to kod nas ne rade dobro ni oni koji zastupaju tu tezu, jer to rade populistički i daju nerealna obećanja – kaže Pepić.

– Sve ove trzavice unutar vladajuće koalicije, iako su legitimne, sve više djeluju tragikomično. Izgleda da ima previše onog nacionalnog i vjerskog "koje moramo da odbranimo". Naravno, povoda može biti više i nikada ih ne fali. Šta ih onda veže, pa ostaju zajedno? Mislim da je to strah od birača – kaže Pepić.

Ovu tezu Pepić objašnjava da sve partije imaju svoje ekstremne birače koji ne mogu da prihvate da se nalaze sa dojučerašnjim političkim i ideološkim protivnicima zajedno u Vladi.

– Vezuje ih i strah da ne izgube mjesta i po dubini i po širini. Partijama je, inače, najveći problem da se dogovore oko podjele kolača vlasti. Kada to uspiju, vrlo teško ih je "pomjeriti sa mjesta" – zaključuje Pepić.

Na kraju, ni dualno državljanstvo, ni jezik, ni bošnjačko-DPS-ovske veze nisu dovoljne da bi stvarno srušile koaliciju. Jer, ko bi srušio ono što ga drži? A princip, kako nam iskustvo govori, uvijek prvi nastrada u sukobu sa privilegijama.