Stefan Đukić i Nemanja Draganić / - FOTO KOLAž/DAN

Sve veći broj građana koji ne koriste svoje biračko pravo poruka političarima: Prazna obećanja prazne glasačke kutije

Prethodni izborni ciklusi pokazuju da raste broj onih koji na dan izbora radije biraju da ostanu kod kuće nego izađu da glasaju.

Sve veći broj apstinenata mogao bi da bude i jasna poruka političarima da je povjerenje u političare sve manje, a razočaranja previše, te da prazna obećanja iz izbornih kampanja prazne glasačke kutije. Ovakvo stanje rezultat je kalkulacija vlasti, koje privilegijama i partijskim zapošljavanjima formiraju svoje navijačke grupe, generišu što veći broj apstinenata i na taj način osiguravaju sledeći mandat, ocijenio je funkcioner Preokreta i politikolog Nemanja Draganić.

Nakon rekordne izlaznosti zabilježene na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine, broj građana koji se odlučuje da ostvari svoje biračko pravo sve je manji od izbora do izbora. Povjerenje u partije i ubjeđenje da se glasanjem nešto zaista može suštinski promijeniti očito je sve manje.

Prema ocijeni Draganića, sve partije koje su do sada bile na vlasti, bilo na lokalnom ili državnom nivou, imale su iste metode funkcionisanja.

– Princip rada, način djelovanja i, u konačnici, rezultati rada političkih partija koje su do sada bile u prilici da vrše vlast govore nam da se bezmalo svi oslanjaju prije svega na navijačke strasti svog biračkog tijela, ubiranje plodova vještački generisanih podjela i identitetskih pitanja, a odmah zatim i na kaklulacije skopačane sa kupovinom privilegija svojim biračima. Metod koji je uspostavljen starom praksom da jedan zaposleni donosi četiri glasa do danas još ni u jednom slučaju nije kažnjen, u smislu da imamo sudski epilog za bilo koju od tih pojava. Ovo direktno upućuje na to da je kalkulacija vlasti, bez obzira ko je obavlja u tom trenutku, jasna: uz partijska zapošljavanja i privilegovanja svoje navijačke grupe, treba generisati što veći broj apstinenata kako bi u što većoj mjeri osigurali sljedeći mandat – kazao je Draganić za "Dan".

Apstineciji na izborima najviše koristi DPS-u i DF-u

Rast broja apstinenata najviše odgovara onim etabliranim političkim partijama, kao što su DPS i bivši DF, smatra Đukić.

– Oni imaju dosta stabilno i disciplinovano biračko tijelo, imaju načina kako da dođu do njih, te se oni toga ne boje, štaviše njima to i odgovara, zato što će tu mnogo više birača da izgube drugi. Možda njihovi apsolutni brojevi padnu, ali generalna proporcionalna zastupljenost raste. Te dvije partije imaju najmanje onih neopredijeljenih koji razmišljaju kada izađu na izbore da li za njih da glasaju. Oni koji za njih glasaju, znaju to nedjeljama i mjesecima unaprijed – kazao je Đukić.

Jedini način da se trend rasta broja apstinenata zaustavi, smatra on, jeste da se propagira političko opismenjavanje, da se radi na osvješćenju da je politika sve i u svemu – od bezbjednosti u saobraćaju, preko uslova u vrtićima i školama, pa do cijena u marketima.

– Sve su to stvari koje su direktna posljedica donošenja političkih odluka i moramo raditi na tome da se građani osvijeste da treba tražiti odgovornost onih kojima daju povjerenje. Moramo privući ljude da uzmu učešće u formiranju samih politika, i to ne nužno kroz partije, već kroz udruženja, grupe građana i slično, samo kako bi se stvorila svijest o bitnosti svakog glasa na dan izbora. Same partije nastoje politiku predstaviti kao prljav posao i kao rijaliti upravo da bi kod opšte populacije izazvale odbojnost i gađenje prema samom pojmu politika – ističe Draganić.

Ponavlja da je neophodno tražiti odgovornost onih kojima smo povjerili upravljanje.

– Proces izbora treba izjednačiti sa procesom izgradnje kuće. Mi biramo projektante i majstore koji će za naš novac ideju koju nam predstave kao najbolje rješenje za naše potrebe sprovesti u djelo i realizovati. Politika je sastavni dio društva i prožima sve njegove segmente, a isto tako finansiranje politika koje sprovode partije nešto je što je naš zajednički novčani trošak i moramo tražiti odgovornost onih kojima smo povjerili upravljanje našim "domaćinstvom" – zaključuje Draganić.

Da nove ideje i teme mogu da "probude" apstinente pokazalo se kroz primjer Pokreta Evropa sad, koji su se pojavili nakon avgusta 2020. godine, nakon što je bilo dosta loših odluka i dosta loše prihvaćenih vidova ponašanja, smatra politički analitičar Stefan Đukić.

Obavezno glasanje ne bi donijelo suštinske promjene

Broj apstinenata isključivo je plod rada političkih partija i planiranog političkog inženjeringa, kaže Draganić.

– Broj onih koji odlučuju da ne iskoriste svoje pravo glasa mogao bi da se smanji uvođenjem obaveznog glasanja, ali to suštinski ne bi mnogo toga promijenilo.

Način donošenja odluka, proces glasanja i suština demokratizacije opet je na političkim akterima – bilo da biraju ili da budu birani. Poenta je da se mora raditi na edukaciji, objašnjavanju procesa, obrazlaganju odluka, prezentaciji ideja i, u konačnom, obaveznom traženju odgovornosti za urađeno, ali i za neurađeno, bez obzira ko iz koje partije dolazi – ističe Draganić.

– Oni su recimo u tom trenutku pokazali da mogu da pruže neke nove teme, da mogu da energizuju birače na nov način i da potpuno obrnu nešto što se možda očekivalo kao dalji pad izlaznosti. Dakle, stvar je u pristupu. Bitni su novi ljudi i nove teme. Dokle god se vraćamo na jedne iste teme, na podjele, na prežvakane priče ko je bio u pravu – četnici, partizani itd., možemo očekivati da procenti padaju – kazao je Đukić za "Dan".

Navodeći kao primjere Brazil i Grčku, gdje je izlazak na izbore obavezan, a odgovarajući na pitanje da li bi sprovođenje jedne takve mjere u nastavku izborne reforme bilo plodotvorno za dalji politički život, naročito u kontekstu slanja poruke i ostavljanja određenog efekta ukoliko bi bila veoma mala izlaznost, zbog koje bi moralo doći do ponavljanja izbora, on je rekao da u pomenutim zemljama, prema ocjenama međunarodnih stručnjaka, nije došlo do rješavanja problema.

– Jer to i dalje ne znači da to nešto mijenja. Niko vama ne brani da vi precrtate listić kada dođete na izbore. Oni koji su odlučili da ne glasaju, ne žele nikome da daju svoj glas. Konkretno u Brazilu, imate pravo da zaokružite "ne glasam ni za koga". E sad, da li bi bilo dobro da se to uvrsti, pa u slučaju da ta opcija dobije jedan veliki broj glasova, recimo 20 odsto, to bi na neki način bila jedna zanimljiva stvar, ali niko se time nije bavio i mislim da je iluzorno očekivati u našem izbornom sistemu da bi oni doveli do toga da možete izaći na izbore i na neki način da kazniti političke stranke – zaključio je Đukić.