Dok se jedan dio Evrope okuplja oko Evropske unije, drugi se osvrće na Trampove poruke o novom globalnom poretku, stavljajući na test tradicionalne saveze i strateške orijentacije.
Crna Gora je, barem na papiru, čvrsto vezana za EU i NATO. U praksi, međutim, nedostaje jasan i koherentan stav o budućem geopolitičkom pozicioniranju. Dok veliki akteri poput Njemačke i Francuske pozivaju na evropsku stratešku autonomiju, a Vašington vrši pritisak da se saveznici svrstaju uz njegovu viziju svjetskog poretka, Podgorica djeluje neodlučno.
Dok se "lomi" svjetska politika, do sada smo čuli samo izjavu predsjednika Jakova Milatovića da Crna Gora podržava Ukrajinu. Ostalo je da pretpostavljamo da to nije samo njegov stav jer se predsjednici Vlade i Skupštine, Milojko Spajić i Andrija Mandić, o tome nisu izjašnjavali.
Američki predsjednik Tramp nastavlja da sprovodi politiku koja prioritet daje bilateralnim odnosima, a ne multilateralizmu, što EU vidi kao direktan izazov svojoj strukturi. Njegovo insistiranje na povećanju troškova za odbranu, kritike na račun NATO-a, ali i diplomatske inicijative poput mirovnih pregovora o Ukrajini, dodatno komplikuju izbor malih država.
Dok jedni u Crnoj Gori smatraju da je Trampova politika prilika za novo pozicioniranje zemlje na međunarodnoj sceni, drugi upozoravaju na rizike od udaljavanja od EU. Nedostatak jasnog stava o tome kako se nositi sa ovim izazovima rezultira diplomatskom inercijom.
Prema mišljenju doktora političkih nauka Vladimira Pavićevića, Trampova politika donosi pozitivne promjene u međunarodnim odnosima, naročito u domenu mirovnih inicijativa.
– Tramp je cijeloj planeti donio kretanje ka rješavanju međunarodnih sporova i ka miru. To je odlično. Crna Gora treba da podrži Trampovu mirovnu inicijativu u Ukrajini i da svoj uticaj u regionu i Evropi iskoristi da se ta inicijativa neprestano snaži. Ne postoji racionalni razlog da predsjednik države, premijer i predsjednik parlamenta ne definišu jedinstvenu poziciju oko toga, kaže Pavićević za "Dan".
Bivši šef diplomatije Miodrag Lekić naglašava da Crna Gora mora biti svjesna svoje pozicije u svjetskim okvirima i djelovati promišljeno.
– Ne smijemo umisliti da imamo neku veliku ulogu. Ne treba uskakati u neku temu, kada ne znamo šta će biti. Hoće li se podijeliti EU i sa kim onda biti? Jedan oprez je neophodan, ali pratiti i biti spreman za neku sljedeću fazu. Ne čekati da vidimo ko je najjači pa da se priklonimo. Mislim da treba dati podršku onima koji pokušavaju da nađu mirovno rješenje, poručuje Lekić.
U svjetlu ovih suprotstavljenih stavova, postavlja se pitanje da li Crna Gora treba da se svrsta uz Trampovu administraciju ili da ostane nepokolebljiva u procesu evropskih integracija. Istovremeno, postavlja se i širi problem – da li je uopšte moguće ostati neutralan u sve polarizovanijem svijetu.
Jasno je da Podgorica trenutno ne pokazuje spremnost za donošenje ključnih odluka. Nezauzimanje stava može kratkoročno dati manevarski prostor, ali dugoročno donosi rizik od gubitka strateškog uporišta. U vremenu kada se globalna politika ubrzano mijenja, pasivnost može skupo koštati.
Budućnost Crne Gore zavisiće od sposobnosti njenih političkih lidera da prepoznaju geopolitičke trendove i zauzmu stav koji će osigurati dugoročnu stabilnost i napredak zemlje. Evropa ili Amerika? Ili možda taktičko balansiranje? Odgovor se i dalje čeka.
