Ивана Војиновић / -UDG

Vojinović: Zatvaranje poglavlja 27 više politička poruka nego realna projekcija

Pregovaračko poglavlje 27 – životna sredina i klimatske promjene, ocijenjuje se kao jedno od najzahtjevnijih poglavlja na putu ka Evropskoj uniji.

Uprkos tome, očekuje se da i ono bude zatvoreno do kraja naredne godine, tvrde u nadležnom ministarstvu. Za ispunjavanje završnih mjerila u tom roku, poručuju, biće potrebna politička volja, efikasno upravljanje resursima i međunarodna podrška. Sa druge strane, direktorice Centra za klimatske promjene pri Univerzitetu Donja Gorica Ivane Vojinović, smatra da je zatvaranje tog poglavlja u tom roku više politička poruka nego realna projekcija.

Da bi Crna Gora do kraja naredne godine uspjela da zatvori poglavlje koje se bavi životnom sredinom, moraće da ispuni osam završnih mjerila, a svaka oblast, kako je ocijenio šef pregovaračke grupe i državni sekretar u MERS-u Nenad Vitomirović, izazovna je i specifična.

– Najizazovnija mjerila su ona koja se odnose na oblast upravljanja otpadom, zaštitu prirode, upravljanje vodama i klimatske promjene. U narednom periodu fokus pregovora biće na ispunjavanju završnih mjerila koje je EU definisala i najvažniji prioriteti obuhvataju uspostavljanje održivog sistema upravljanja otpadom, poboljšanje kvaliteta vazduha, zaštita prirode i Natura 2000 mreža, industrijsko zagađenje i hemikalije, klimatske promjene i jačanje administrativnih kapaciteta. Ovi prioriteti su kompleksni i međusobno povezani. Njihovo ispunjenje zahtijeva snažno političko opredjeljenje, znatna finansijska ulaganja i aktivno učešće, kako državnih organa, tako i lokalnih zajednica – kazao je Vitomirović za "Dan".

Ne dovodi u pitanje ambiciozan plan Vlade da će se, sa svim ostalim poglavljima, zatvoriti i ovo do kraja naredne godine.

– Vlada je definisala ambiciozan plan rada koji podrazumijeva da poglavlje 27 neće biti izuzetak. Ispunjenje obaveza iz ovog poglavlja do 2026. godine je moguće uz snažnu političku volju, efikasno upravljanje resursima i međunarodnu podršku koju imamo. Ovo poglavlje zahtijeva uspostavljanje obimne i skupe infrastrukture, usvajanje zakonskih okvira, te promjenu praksi u oblastima kao što su upravljanje otpadom, zaštita prirode, kvalitet vazduha, upravljanje vodama. Dostizanje ovog cilja zavisi od efikasnosti u sprovođenju mjera i finansijske podrške iz EU fondova i budžeta države – ističe Vitomirović.

Za realizaciju pojedinih mjerila trebaće i decenija

Vitomirović naglašava da postoje završna mjerila koja su prelazna, što, kako objašnjava, znači da se ne mogu realizovati do navedenog roka, što je, ističe, navedeno i u samim zahtjevima pregovaračke pozicije.

– Prelazni period, na primjer, za vode je do 2035. godine, za industrijsko zagađenje do 2030. imajući u vidu kompleksnost implementacije određenih direktiva i izazove u procesu izgradnje infrastrukture. Želim da naglasim da imamo i prelazne periode za određene direktive u oblasti upravljanja otpadom i vazduhom – kazao je Vitomirović.

Da poglavlje 27 obuhvata širok spektar obaveza, te da je zatvaranje više politička poruka nego realna projekcija, smatra Vojinović.

– Ono ne podrazumijeva samo donošenje zakona već ogromne investicije u ekološku infrastrukturu, kontrolne mehanizme i dugoročne promjene u svim sektorima društva. To se ne može riješiti za godinu dana, niti se može `precrtati` administrativnim potezom, posebno ako se ima u vidu da nijedno od osam završnih mjerila, koja je Evropska komisija dodijelila u Pregovaračkoj poziciji, do danas nije ispunjeno. Drugim riječima, još uvijek nas čeka dug i zahtjevan proces implementacije na terenu – kazala je Vojinović za "Dan".

Ono što je u tom periodu moguće, kako ističe, jeste da država pokaže jasnu političku volju i posvećenost, što se najbolje vidi kroz budžetska izdvajanja.

– Nije dovoljno usvojiti strategije i planove, već je potrebno stvoriti uslove za njihovu primjenu, od projekata upravljanja otpadom i otpadnim vodama, preko mjera za čistiji vazduh, do investicija u obnovljive izvore energije i prilagođavanje klimatskim promjenama. Dovoljno je pomenuti samo nekoliko konkretnih primjera. U oblasti upravljanja otpadom već se čini nedostižnim ispunjenje završnih mjerila. Naime, Crna Gora i dalje nije započela sa izgradnjom regionalnog centra za upravljanje otpadom na sjeveru države, gotovo sve lokalne samouprave bore se sa neuređenim odlagalištima, nedopustivo su niske stope reciklaže otpada, a već pet godina Vlada ne usvaja Državni plan upravljanja otpadom– navodi Vojinović.

Životna sredina prioritet samo kad je političko pitanje

Situacija sa postrojenjem za prečišćavanje otpadnih voda, čija gradnja se planira u Botunu, najbolja je ilustracija da se projektima iz oblasti zaštite životne sredine u našem sistemu daje nizak stepen prioriteta, poručuje Vojinović.

– Tako je sve dok se problemi ne zakomplikuju i iz ekološke pređu u društveno-političku dimenziju. To je projekat o kojem se govori godinama, koji je jedan od najprioritetnijih za Glavni grad i koji je direktno vezan za kvalitet života građana, a opet smo svjedoci neusaglašenih političkih izjava i stavova, a posebno neizvjesnosti oko početka radova. Situacija sa Botunom pokazuje da ključni problem nije u nedostatku tehničkih rješenja, već u nedostatku kontinuiteta i političke volje da se radovi otpočnu i završe u predviđenom roku – navodi Vojinović ističe da je upravo oblast otpadnih voda jedna od najskupljih i najosjetljivijih u procesu usklađivanja sa EU propisima, te da EK godinama upozorava da se mora uložiti daleko više napora i novca kako bi se obezbijedilo da gotovo svaka opština ima funkcionalan sistem za prečišćavanje.

Navodi i da se u narednoj godini može ubrzati proces izrade projekata i povlačenja sredstava iz evropskih fondova, kao i uspostavljanje jasnih prioriteta za naredne godine. Kada je riječ o dosadašnjim rezultatima, sagovornica ističe da je jasno je da se moglo i moralo više, naročito imajući u vidu da su izazovi u ovoj oblasti urgentni.

– Bez šire mobilizacije društva i jasne finansijske podrške, postoji rizik da poglavlje 27 ostane `zarobljeno` između ambicioznih papira i sporog tempa realizacije. Ako je u posljednje četiri godine donijet samo jedan zakon – Zakon o upravljanju otpadom, i ako i dalje nemamo ključne strateške dokumente bez kojih se ne može ozbiljno planirati, onda je jasno da je tempo spor i da nedostaje željena dinamika – navodi Vojinović.

Postoje, naglašava, i pozitivni primjeri kao što je rezultat nastojanja da se sistemski pristupi poboljšanju kvaliteta vazduha, izgrađene dvije regionalne sanitarne deponije otpada, sanacija i remedijacija brojnih crnih ekoloških tačaka, ekološka rekonstrukcije TE Pljevlja, Nacionalni plan adaptacije za klimatske promjene...