– Da sve bude još gore, u svemu tome imamo ključnu asistenciju predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko, čime je na još jednom primjeru pokazano da je institucija Ustavnog suda zarobljena, a posebno njen vrh, koji igra po političkim potrebama vlasti, konkretno Andrije Mandića. To je dokaz potpunog sloma institucija, koje bi trebalo da štite pravni poredak i stabilnost države i društva. To je još jedno tužno svjedočanstvo o stanju institucija koje treba da štite pravni poredak, a time i stabilnost države i društva.
Zaduživanje Crne Gore postalo je opet značajna tema. Da li je aktuelni budžet zaista razvojni, ili je, kako se često može čuti, samo nastavak ekonomskih igara vlasti?
– Budžet koji je na kraju usvojen, kao što smo vidjeli, rezultat je trulih kompromisa i političkih trgovina. Njegova ključna funkcija je omogućavanje zaduživanja kriptopremijeru za skoro milijardu eura. Zaduženje je namijenjeno da pokrije praznu državnu kasu, dok se opoziciji stalno imputira odgovornost za navodne plate i penzije, što je, u stvari, klasična neistina, koja prati Spajića otkako se pojavio na političkoj sceni. Dakle, nažalost, budžet nije razvojni – kao što nije bio ni prethodni. Od famoznog "oslobođenja" 30. avgusta nije realizovana nijedna ozbiljna investicija, niti je započet neki veliki projekat. Administrativno uvećanje primanja bez stvaranja nove ekonomske vrijednosti, zajedno s enormnim zaduženjem, postalo je karakteristika ove vlasti. To je prava kazino ekonomija – dok traje, traje, a kad krah nastupi, naš premijer ima rezervne destinacije kao što su Singapur i Japan.
Premijer je nedavno pozvao na bojkot marketa kao odgovor na inflaciju. Kako komentarišete tu njegovu izjavu?
– Poziv na bojkot marketa je apsurd, pravo ruganje sa zdravim razumom građana. Umjesto da stvori ambijent u kojem će se smanjiti inflacija i divljanje cijena, poziva građane na bojkot. To samo dodatno odslikava krah njegove ekonomske politike. Nažalost, pod ovom vlašću svjedočimo slobodnom padu ekonomije i pravne države, dok raste nacionalizam i vraćamo se u politiku iz 90-ih godina. To je apsurd par ekselans i ruganje sa zdravim razumom građana.
U posljednje vrijeme tvrdite da je uticaj predsjednika Skupštine Andrije Mandića na parlamentarnu većinu sve veći?
– Posebno je bilo upečatljivo kako je Mandić preuzeo potpunu kontrolu nad parlamentarnom većinom, uključujući PES i Demokrate. Vidjeli ste da je na najmanji pokušaj Spajića da bude konstruktivan prema zdravorazumskim opozicionim zahtjevima reagovao i uputio prijetnju lideru PES-a i premijeru. Ona vaspitna mjera koju im je izrekao sa mjesta predsjedavajućeg, da im, parafraziram, na pamet više ne pada da prave bilo kakve dogovore dok im on to ne odobri, prava je slika ponižavajućeg statusa na koji je, nažalost, pristao PES. Jasno je da u toj partiji postoje ljudi i strukture koji se protive politici služenja Andriji Mandiću, ali su zasad, nažalost, u manjini, ili se njihov glas ne može dovoljno čuti. U parlamentu se Mandić ponaša kao apsolutni gospodar, kao da nema 13 poslanika, već najmanje još tridesetak, budući da se poslanici PES-a i DCG uglavnom ponašaju kao poslanici sa njegove liste. Cijela priča oko Venecijanske komisije bila je jedan običan blef, i to se sada jasno vidi. U suštini, ključna stvar je što je Mandićev politički cilj da neustavno i nasilno promijeni Ustav i sprovede koncept dvojnog državljanstva. Dakle, Mandić ne daje ni pet para za bezvrijedni Spajićev "Barometar", što je i direktno saopštio na zasjedanju parlamenta čim je taj tzv. dokument usvojen na Vladi. Upravo zato Mandić ne želi cjelovit dogovor s opozicijom, jer je zahtjev konsenzus oko ovih pitanja. Da apsurd bude veći, Spajić kroz svoj tzv. "Barometar" predlaže isto ili slično, ali nažalost, kao što rekoh, Mandić ne haje za sve to. Mandić se ponaša kao Spajićev staratelj, po principu – kad dijete pomalo zastrani i bude neposlušno, odmah ide vaspitna mjera ili kazna za neposlušnost.
Budva je bila još jedan težak politički trenutak za PES. Kako komentarišete njihove reakcije?
– Ništa boljene odslikava loše stanje u kojem se nalazi PES od slučaja Budve. Čini se kao da se oni moraju pravdati Mandiću zbog toga što nije mogao održati sjednicu SO Budva i izabrati novu vlast. Nažalost, PES je izgubio podršku, dok su previše posvećeni Mandiću, umjesto da traže alternative i pokrenu razgovore sa drugim partijama za eventualno partnerstvo u vlasti. PES je sada politički zarobljen, i uprkos tome što mnogi u toj stranci ne podržavaju ovakav kurs, oni trenutno nemaju snage da promijene situaciju.
