Očigledno opadanje interesovanja Bijele kuće za naš region, a samim tim i za Crnu Goru, više nije stvar nagađanja, već realnost koja nas ostavlja izvan radara ove velike sile koja svoj fokus nezaustavljivo pomjera ka drugim krajevima svijeta.
Crna Gora se ne pojavljuje kao partner, ali ni kao izazov ili neka rizična zona. Jednostavno je izostavljena iz dokumenta koji određuje kuda će se kretati najveća sila svijeta u narednim godinama.
I dok se globalna politička mapa ubrzano mijenja, početak 2026. godine zatekao je većinu prestonica Zapadnog Balkana u neobičnoj tišini jer su ključna mjesta u američkim ambasadama ostala prazna. Povratak Donalda Trampa u Vašington donio je veliku sječu diplomatskih kadrova koju analitičari već nazivaju diplomatskim zemljotresom, a posljedica toga je region koji trenutno američke interese zastupa preko nižih diplomata i otpravanika poslova. Ovo nije samo pitanje protokola, već jasan signal da je spoljna politika Sjedinjenih Država u fazi dubokog preispitivanja gdje se stari kadrovi uklanjaju kako bi se napravio prostor za novu energiju koja dolazi direktno iz Trampovog najbližeg kruga povjerenika.
Najveće iznenađenje stiglo je iz Podgorice i Skoplja gdje je administracija u Vašingtonu povukla rijedak potez momentalnog opoziva karijernih diplomata koji su važili za simbole kontinuiteta prethodne vlasti. Džudi Rajzing Rajnke je u januaru 2026. godine završila svoj neobično dug mandat u Crnoj Gori ostavivši ambasadu u rukama administrativnog osoblja u trenutku kada se država suočava sa unutrašnjim previranjima i rekonstrukcijama vlade. To prećutkivanje u strateškom dokumentu za 2025. godinu pokazuje da SAD redefinišu odnos prema Evropi mnogo dublje nego što se to na prvi pogled vidi. Ključna poruka je da Vašington više neće biti pokroviteljski nastrojen prema Evropi, niti će se automatski angažovati u svakom regionalnom pitanju. Evropa mora sama da snosi veći dio odgovornosti za sopstvenu bezbjednost, dok se Sjedinjene Države usmjeravaju na Indo-Pacifik i na unutrašnje izazove koji su za ovu administraciju prioritet.
Beograd je već punu godinu bez zvaničnog ambasadora od kada je Kristofer Hil završio svoju misiju u januaru 2025. godine. Iako je Trampova administracija pompezno najavila imenovanje sada već pokojnog Marka Brnovića, bivšeg državnog tužioca Arizone porijeklom sa ovih prostora, proces je iznenada i neočekivano zaustavljen. Povlačenje njegove nominacije iz Senata krajem prošle godine ostavilo je najveću ambasadu u regionu na čisto tehničkom nivou pod vođstvom Aleksandra Titola, što mnogi tumače kao znak da Vašington još uvijek vaga svoju konačnu strategiju prema Srbiji usred energetske krize i pitanja vlasništva nad strateškim kompanijama poput NIS-a.
Zajednički imenitelj za Prištinu i Tiranu takođe je dugotrajno čekanje na novog diplomatskog predstavnika jer su poslije odlaska Džefrija Hovenijera stvari prepuštene nižem rangu diplomata koji se uzdržavaju od jakih političkih izjava čekajući smjernice iz Stejt departmenta, koji sada vodi Marko Rubio.
Ipak, operativni američki interesi na Balkanu nisu potpuno nestali. Organizovani kriminal, trgovina drogom i pranje novca i dalje su pod budnim okom američkih službi. To je nivo praćenja koji ne zavisi od toga da li se neka država pominje u National Security Strategy, nego od procjene bezbjednosnog rizika. Ali za Crnu Goru ovo prećutkivanje znači da više nije u grupi zemalja čiju stabilnost Vašington smatra osjetljivom tačkom globalne politike. Novi geopolitički kontekst dolazi tiho, ali uticaj koji će imati na budućnost regiona biće dubok i dalekosežan.
