Mi dobro znamo da Gospod sve što čini, ne čini samo da bi nas zadivio, a divi nas kroz sve, besjedio je otac Gojko Perović u nedjelju nakon liturgije Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici, samo dan uoči smjene sa funkcije rektora cetinjske Bogoslovije. 

- Kad sunce ujutru grane, ako ima išta u našim glavama, reći ćemo: Gospode hvala ti na ovom Suncu i na ovoj toploti. Prekrstićemo se i zadivićemo se. Kad vidimo nebo puno zvijezda, šta ćemo nego ćemo se zadiviti i proslaviti Gospoda, kad vidimo cvijet koji miriše ili nekakav divni proplanak ili kad sretnemo nekakvoga pametnoga, lijepoga čovjeka, lijepu ženu – reći ćemo najprije: Gospode kako si moćan i divan, kad možeš ovaj sklad da napraviš. Kako je Njegoš govorio – Ja sam teologiju učio po zvijezdama, gledajući sklad zvijezda i pokrete i zvezdana jata. Njegoš je povezivao obično ono što učimo u školama teološkim. Ali Gospod ne radi samo da bi nas zadivio, nego i da bi nas nečemu naučio- kazao je otac Gojko. 

Podsjetio je na priču o apostolu Petru iz Jevanđelja.

- Nije Gospod uradio da bi naučio kako ljudi da idu po vodi, jer od Apostola Petra i ovoga događaja do danas, ne pamti se da je neki čovjek išao po vodi; dakle nije to bio razlog zašto je Gospod ovo čudo učinio, nego da bi nam skrenuo pažnju na neke dublje pouke. A najdublja i najjednostavnija pouka iz ove priče je – dok je Petar gledao u Gospoda, bilo mu je moguće čak i da ide po vodi; bilo mu je moguće i ono nemoguće. A kad je počeo da gleda koliki je vjetar, koliki su talasi, kolika je dubina ispod njega, šta će biti, kako će biti- naravno počeo je da tone. Ovo nije pouka da mi ne pazimo što je oko nas. Ovo je pouka da nas ne hvata strah i panik. Nego, lako je reći da te ne hvata strah. Čovjek se boji od kada je živ. Od kad izađe iz majčine utrobe, kažu doktori, onaj prvi udah vazduha, nema strašnijega bola, valjda su izmjerili nekako, od toga prvoga udaha vazduha, koji beba udahne. Pa još da li te je ona babica pridržala kako treba, odjednom si se našao u jednoj situaciji u kojoj nikada nijesi bio, do tada si plutao u majčinoj utrobi i bilo ti je sve – što bi rekli moji Cetinjani – banja. 

Odjednom hvataš ravnotežu. Gravitacija. Boli te ovo, boli te ono, pa prvi zub kad izađe, pa prvi odlazak u školu, pa prvi susret sa nekom djevojkom (hoćeš li joj prići ili nećeš), pa prva tuča ako si se s kim pobio. Stalno se nesrećno čeljade nečega boji. Kaže Njegoš – nema toga ko se koga ne boji, ako nema ničega, onda svoga lada se boji, one svoje sjenke. Ali, Gospod nas uči. I zato ovaj pop, koji se isto svačega boji, drži ovu pouku. Gospod nas uči da ne treba da se bojimo dok je On tu. Jeste da nas sve prepada – što će biti sjutra, hoće li biti plata, koliki će biti kredit, da li je broj od zaraženih od korona virusa prerastao, hoću li se vakcinisati, kojom vakcinom, što mi je rekao otac, šta mi je rekla majka. Nema kraja našim strahovima- besjedio je otac. 

Zato je poručio da kada dođemo nedjeljom u Crkvu i čujemo sveto Jevanđelje, treba se ukrijepiti i ne plašiti se. 

- Dok gledaš u Boga, može biti teško, može biti valovito, može jezero biti duboko, ali Bog te vodi. Kad kreneš da gledaš, što ti sve fali, onda nema što – bez da potoneš, jer to su objektivne stvari. Ne izmišljamo mi naše strahove. Ovo Jevanđelje nas uči, da ne treba da se usredsređujemo na naše strahove, nego da se usredsredimo na Boga, kome neka je slava u vjekove vjekova- poručio je otac Gojko. 

Podsjetimo, juče je objavljena informacija da je sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) smijenio Perovića sa dužnosti rektora Bogoslovije. Kako se navodi u odluci koju je potpisao predsjednik Svetog arhijerejskog sinoda SPC i patrijarh srpski Porfirije, Perović će biti stavljen na raspolaganje svom nadležnom eparhijskom arhijereju.

U toj odluci se dodaje da će Perović dužnost rektora obavljati do 31. avgusta ove godine.