Pravoslavni vjernici danas obilježavaju praznik Cvijeti koji simbolizuje dan kada je Isus Hristos, jašući na magarcu, ušao u Jerusalim. Cvijeti se slave poslednjeg dana šeste nedjelje Časnog posta, sedmicu pred Vaskrs.

Ulazak Hristov u Jerusalim – Cveti (grč: Η Είσοδος του Χριστού στα Ιεροσόλυμα), pokretni praznik koji se slavi sjutradan po vaskrsenju Lazarevom, tj. Lazarevoj suboti (Vrbica), šeste nedjelje Velikog posta i nedjelju dana pred Vaskrs.

Ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana prije Pashe (Mt 21,1-10; Jn 12,12-18). Tom prilikom narod Ga je dočekao kao Cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća, noseći u rukama palmove grančice.

Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika: “Idite u selo koje je pred vami, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odrešite je i dovedite, I ako vam ko god šta rekne, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati”. Učenici uradiše kako im je Hristos zapovijedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim.

Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda Mu se pridružilo. Jedni su ga susretali s palminim grančicama u ruci, drugi su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put. Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: “Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!” Ali Isus je cijelim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: “O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i djecu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vrijeme u koje si pohođen”.

Sve se to dešavalo pred praznik Pashe, pa se u Jerusalimu bješe sakupilo svijeta iz mnogih krajeva. Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: “Ko je to?”, a iz gomile naroda odgovoriše: “Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog”. Potom Hristos uđe u hram, gdje su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih iscijeli. Među narodom i djecom zavlada veliko oduševljenje, te mu klicahu: “Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!” Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: “Čuješ li to što ovi govore?”, našta im on odgovori: “Zar niste nikada čitali: iz usta male djece i odojčadi, načinio si sebi hvalu”.

Cijelog dana je Isus Hristos držao propovjedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.

Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate Ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.