U ovu svetinju drevnu došao je kao mladi jeromonah po blagoslovu tadašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Danila, da čuva moračku lavru, a on je ne samo čuvao nego i unapređivao i ukrašavao i svakoga ovdje dočekao radosnoga lica.

Prije dolaska u ovu svetu obitelj, otac Rafailo je služio Svetom Petru Cetinjskom u njegovom manastiru i bio dobar saradnik mitropolita Danila, ali i veliki oslonac i podrška našem mitropolitu Amfilohiju.

"Bila je velika čast postati starješina Manastira Morača, ali u to vrijeme bogme i prevelika obaveza. Možemo zamisliti kako je to bilo prije 40 godina u vrijeme tvrdog, ateističkog, komunističkog režima, koji je progonio Crkvu ne sporadično, nego sistematski. Međutim, otac Rafailo, jakog karaktera, jake vjere i velike volje, uzeo je krst Hristov i nije se uplašio, nego je sa radošću primio tu veliku dužnost i ovu svetinju ukrasio i obnavljao."

Ovako je nakon svete arhijerejske liturgije u drevnoj nemanjićkoj lavri, Manastiru Morača, na praznik Svetog apostola Filipa i Božićne poklade, besjedio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, čestitajući jubilej igumanu. Još daleke 1252. godine na platou iznad rijeke Morače, veliki knez ili kralj Stefan Nemanjić, sin Vukanov, unuk Nemanjin, sinovac Svetoga Save, podigao je zdanje u kom bi se narod vjerom krijepio, spremao za bojeve junačke i slovo učio.

U Manastiru Morača na praznik Svetog apostola Filipa

- Mitropolija

- Ovdje je uvijek svima bilo lijepo doći, prije svega na molitvu, jer se u ovom manastiru vršilo redovno sveto bogosluženje o čemu je otac Rafailo, naš dragi iguman, vodio strogo računa. Gostoprimstva nije falilo u ovoj drevnoj nemanjićkoj lavri iako to nije bilo lako, ali je otac Rafailo sve svojom mudrošću i velikom energijom nekako pokrivao i nadoknađivao. Dragi oče arhimandrite, učinili ste veliki trud i veliki napor za ovih 40 godina starješinstva u Manastiru Morači, hvala vam i za to i za sve one godine službe koje ste ranije služili u Cetinjskom manastiru i na drugim poslušanjima koja ste primali od blaženopočivšeg Amfilohija - rekao je mitropolit Joanikije, zboreći o igumanu, koji se svake godine susretne sa desetinama hiljada vjernika i turista koji pohode znameniti manastir.

Iguman Rafailo se sjeća dana kada ga je otac iz rodne Dalmacije kao dječaka od 14 godina doveo u Manastir Ostrog, jer je po njegovom rođenju odredio da bude monah i služi Gospodu.

- Uz pomoć mojih duhovnika oca Lukijana Zečevića, koji me je zamonašio, oca Evstatija, igumana Manastira Preobraženja u Ovčar Banji i duhovnika u monaškoj školi, postao sam ovo što jesam danas, zborio je pred mitropolitom Joanikijem, episkopom buenosajreskim i južno-centralnoameričkim Kirilom i sveštenstvom, iguman Rafailo, prisjećajući se septembra 1981. godine kada je blagoslovom mitropolita Danila došao u Manastir Morača gdje je ubrzo postavljen za njegovog nastojatelja.

- Sa velikim strahom primio sam taj poziv, smatrajući sebe nedostojnim da naslijedim svoje prethodnike. Čitajući o istoriji manastira i njegovim nastojateljima, često sam se znao zapitati: Kako ti, oče Rafailo, da naslijediš ovakve duhovnike i vitezove? U slavu Gospoda i Presvete Bogorodice, kojoj je ova svetinja posvećena, trudio sam se koliko sam bio u mogućnosti, da nastavim put svojih prethodnika. Još uvijek se trudim da svojim radom doprinesem da ova svetinja, koja nije bila u zavidnom stanju kada sam postavljen za nastojatelja, danas sija u svom najljepšem izdanju - zborio je arhimandrit Rafailo zablagodarivši svima koji su mu na tom putu pomogli, posebno mitropolitu Amfilohiju, koji ga je, kako je kazao, svesrdno očinskom ljubavlju prigrlio i pomagao tokom službovanja u Morači.

(M.S. Novosti)