Lovćenska kapela je naša svetinja i duhovni krov naše otadžbine bez kojeg smo nezaštićeni od svih vrsta oluja i nevremena, poručio je direktni potomak loze Petrovića Ivan Njegoš Petrović.
On je u besjedi pred crkvom Preobraženja Gospodnjeg na Ivanovim koritima, u neposrednoj blizini ostataka lovćenskog hrama Svetog Petra Cetinjskog, poručio da je nemoguće pobrojati sve one koji su digli glas protiv rušenja zavjetne Кapele.
- Nadam da mi neće biti zamjereno na tome što će biti i oni koje ovom prilikom neću pomenuti. Prvi energičan glas na sam pomen rušenja crkve Svetog Petra Cetinjskog, očekivano digla je Mitropolija crnogorsko primorska na čelu sa mitropolitom Danilom Dajkovićem. Iako se radnja dešava u totalitarnom i represivnom režimu, protivnici rušenja zavjeta najvećeg pjesnika u Južnih Slovena su bili sve brojni i energičniji, a činjenice su se ređale kao na traci- podsjetio je Petrović.
Dodao je da su veliki broj istoričara,istoričara umjetnosti, književnika, slikara, akademika, lično i pojedinačno izražavali svoje negativne stavove i javno negodovali.
- Petar Lubarda proslavljeni slikar sa Cetinja, više puta je ukazivao na pogubnost ovakve odluke i oštro negodovao protiv nje . Iskreno voleći svoj narod i strahujući za njegovu sudbinu iznosi proročanski zaključak: "Proučavajući istoriju drevnih naroda došao sam do zaključka da su narodi koji su srušili svoje svete hramove doživjeli kataklizmu˝. Ne mogavši da prihvati rušenje zavjeta velikana naroda kome pripada, razočaran slomom činjenica pred golom silom stvara jednu od svojih najboljih slika, „Sumrak Lovćena“, kojom oslikava bezumno rušenje zavjetne crkve Svetog Petra Cetinjskog. Ova crnogorska „Gernika“ ostaje vječito svjedočanstvo vandalskog vremena crvenog diktata- naveo je Petrović.
Prema njegovim riječima, koliko god su intelektualci i kulturni radnici patili i bili nezadovoljni rušenjem zavjetne Кapele djeluje da je ta patnja još više gorela u dušama običnih ljudi koji su sa bolom u duši gledali rušenje svetinje, nemoćni da bilo što preduzmu.
- Tako je vrlo zanimljivo svjedočenje Njeguša Vasa Čavora koji je u vrijeme rušenja kapele radio kao radnik obezbjeđenja i dizao i spuštao rampu za prolazak vozila u Ljubinom potoku na oko pet kilometara od Кapele. Radi racionalizacije vremena to svjedočanstvo će se naći u mojoj pisanoj varijanti koja će biti objavljena u zborniku radova. Rušenje Njegoševe zavjetne crkve počelo je na praznik svetog Кirika i Julite. Tog 28. jul bio je petak, dan kada je raspet naš Gospod Isus Hristos. Smjerno čekamo neđelju i Vaskrsenje naše svetinje , duhovnog krova naše otadžbine bez kojeg smo nezaštićeni od svih vrsta oluja i nevremena- zaključio je Petrović.
