Vjernici u pošćenskoj crkvi / -foto: Željko Šapurić

Šćepanović: Sveti Sava je uskok u vječnost

U ovom svetkovanju i praznovanju Sv. Save vraćamo se svom duhovnom stožeru, svojim precima, sami sebi i svojim svetosavskim potomcima – kazao je dr Drago Perović

Proslava Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa, u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj počela je u šavničkom selu Pošćenje. Nakon liturgije na kojoj se okupio veliki broj Drobnjaka, održana je i Svetosavska akademija u Mjesnom domu.

Svetu liturgiju u hramu Uspenija Presvete Bogorodice služio je episkop budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenicima i monaštvom Eparhije budimljansko-nikšićke i Mitropolije crnogorsko-primorske.

– Ljubav nas je Božija ovd‌je sabrala gd‌je počinjemo danas da praznujemo Svetosavske dane, dane najljepšeg, najboljeg i najsvetijeg Srbina, koji je svoj narod prosvijetio i učio, i sve u svome životu dao što mu je Bog dao, do posljednjega svoga izdihanija da služi svome rodu na putu prosvjećenja, oboženja i da ga ujedini. I ne prestaje do dana današnjega – rekao je vladika Metodije o Svetom Savi.

Skupu se u domu najprije obratio domaćin sabranja Radoš Ćorović, koji je podsjetio da je sabiranje u čast Sv. Save počelo ovdje 2002. godine, na predlog Ivana Ćeranića i počivšeg Ranka Kovijanića. U tome ih je podržao tadašnji vladika Joanikije, koji je tim povodom održao službu, navodeći tada da u Drobnjaku počinju prve Svetosavske proslave u Budimljansko-nikšićkoj eparhiji. Podsjetio je Ćorović i da je tada svetosavsku besjedu održao dr Mihajlo Šćepanović.

Istorijski kontinuitet

Arheolog Miloš Živanović obratio se prisutnima govoreći o arheološkom istraživanju crkve u ovom mjestu.

– Cilj je bio istražiti temelje crkve kako bi se obnovio pod, koji je nekada bio od betona i privlačio vlagu. Rezultati se već vide, hram se obnavlja i uskoro će dobiti novi ikonostas koji je dizajnirao Mikodin Žižić, a nadamo se da će crkva dobiti i novi živopis. Ovdje je postojala crkva i ranije, prije njene obnove čija je godina 1888. upisana iznad ulaza. Otkriveni su i raniji ostaci iz 16. i 17. stoljeća. To je bila skromna crkva u koju se silazilo kroz uska skromna vrata koja je imala zemljani pod. Ova crkva je svjedok da su se vjernici okupljali u hramu čuvajući svoje porijeklo i tradiciju i nakon najezde Turaka na Balkanu – kazao je Živanović.

Dr Drago Perović naveo je da se obraća svim "Kosovčićima i Svetosavićima", a čiji su preci svoj put završili na Golgoti.

– Doći do pomirenja između istorije i geografije znači biti Kosovčić i Svetosavić. Kada se rodimo i kada stojimo na ovom Božijem d‌jelu koje je Njegovo lice, a koje zovemo zemlja, pozvani da se svojim licem oglednemo u Božijem liku i da mu budemo slika i prilika. Ova prirodna božija ljepota koja nas okružuje je cjelovita samo ako je u svojim njedrima nosi istina i dobrota, ljubav i nada njenih bogougodnika. U ovom svetkovanju i praznovanju Sv. Save vraćamo se svom duhovnom stožeru, svojim precima, sami sebi i svojim svetosavskim potomcima – kazao je Perović.

Protojerej mr Predrag Šćepanović besjedu je posvetio 85 Drobnjaka koji su dali svoje živote za jednu glavu silnog i obijesnog Smail-age.

– Sveti Sava je uskok, nije iz Uskoka, ali je uskok u vječnost. On je, od kada je briznuo u plač za Hristom sa svojih petnaest godina i otišavši u ruski manastir, danas na Svetoj Gori, uskočio i zanavijek vezao Srbe za Carstvo nebesko. Taj Sveti Sava koji se u ruskom manastiru zamonašio, ispisao je najljepše stranice srpske istorije. On je bio i svetitelj i prosvjetitelj, ranoranilac i kasnolegalac, povrtar i sve što je bilo milome Bogu pristupačno, Sveti Sava je radio. Zato je ovd‌je u Drobnjaku njegov kult veliki – kazao je Šćepanović.

Proslavu su pjesmom "Unuk i d‌jed" obogatili epski pjesnik Slavko Perošević i narodni guslar Radivoje Ostojić.

Akademiji su prisustvovali i predsjednici opština Nikšić, i Plužine - Marko Kovačević i Slobodan Delić, predsjednik SO Žabljak i Ivan Popović, kao i ambasador Rusije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.